Završio je još jedan buran weekend. Ovog puta smo se zabavljali na KI Challengu, još jednoj CroChallenge pustolovnoj trci.

Boje Pustolova.hr su branili Nikola i
Denis, koji su zbog ozljede morali odustati.

Kao što obično biva kod dvodnevnih utrka, sve je počelo sastankom orđanim večer prije trke.
U Opatiju smo stigli u petak na večer, gdje nas je domaćin smjestio u hotelu Belvedere.
Na sastanku nakon večere su nam podijeljene karte, popis kontrolnih točaka sa rasporedom disciplina, majice
i startni brojevi. Dobili smo najveći startni broj - 11. Razlog tome je što smo se poslijednji prijavili,
nakon isteka roka. Zahvaljujući susretljivosti organizatora Elvira Sulića,
a i odustajanju jednog tima ipak smo uspjeli “upasti”.

Plan utrke je bio slijedeći: start utrke je bio na početku riječkog korza, u blizini autobusnog kolodvora.
odatle smo trkom uzduž korza. Prva kontrolna točka se nalazila u tvrđavi na Trsatu. Odatle nas je čekalo spuštanje
do tirolske prečnice preko kanjona Rječine. Druga kontrolna je bila s druge strane kanala.
Do treće kontrolne na izvoru Rječine vodio je put preko grebena kanjona, pa cestom uz korito rijeke.
Od treće točke i prvog transfera na bicikle, razdvajalo nas je nekoliko kilometara veslanja po nabujaloj
i prilično hladnoj rijeci. Nakon nekoliko prevrtanja, hvatanja kajaka po bujici i bacanja istog sa
sa slapova previsokih za spuštanje, stigli smo napokon do bicikala, na suh teren.

Odokativno smo procijenili
da biciklistička etapa ima oko 60km. Na njenoj prvoj polovici se trebalo bijelim cestama uspeti od sela Lukeži do
visoravni Gomance uz sami rub granice sa Slovenijom. Za navigaciju među mnoštvom sličnih šumskih puteva,
račvanja, brdašaca, trebalo nam je poprilično koncentracije, a i dobar savijet šumara koje smo sreli putem.
Na kontrolnoj točki na Gomancu smo sreli nekoliko timova. Među njima su bili i Ivan Kapović i Igor Vernjak.
Pridružili smo im se, te smo zajedno nastavili prema slijedećoj KT na Platku. Još na startu su nas upozorili
da na putu očekujemo snijeg. A snijeg smo i našli … toliko snijega da smo više gurali bicikle, no što smo
ih mogli voziti. Stigli smo do GSSove postaje na Platku. Dok su Igor i Ivan nastavili gotovo odmah dalje,
mi smo se odlučili malo odmoriti i ugrijati. Kad smo izašli iz GSSove postaje, vani je već pala noć.
Ispred nas je bio labirint Pakleno, kroz koji smo se morali probiti do KT na Hahlićima. Slično kao i na putu
do Gomanca i ovdje nas je čekao orijentacijski izazov. Nakon tri i pol sata gubljenja i traženja stigli smo
u topli dom na Hahlićima. Tu se već nazirao kraj MTB dionice i početak trekinga. Do te KT je vodio novoprobijeni
makadam… glondža na glondža, strmo, mrak, slaba svjetlost čeonih lampi, bolovi u ramenima i rukama od
konstantnog kočenja… i stižemo u Podkilavac. Tu nas dočekuje Elvir. Kaže nam da smo se mogli spustiti
jednim puno lakšim i bržim putom… eh, da smo to prije znali!

Ispred nas je 12-13 sati trekinga: kanjon Mudne Doli, Guslice, Platak, Kamenjak i Bakarac. S obzirom da je
2 sata u jutro i da su nam jako male šanse da stignemo do kajaka u Bakarcu u do time limita, Elvir nam predlaže
da preskočimo KT na Guslicama, što bi skratilo trku za dva sata. Međutim morali bi se natjecati izvan konkurencije.
Odlučujemo ipak obaviti cijelu treking turu. Nakon kraće pauze nastavljamo prema kanjonu Mudne Doli.

Negdje u kanjonu, Denisa se počelo jako spavati, pa stajemo i drijemamo dvadesetak minuta. Nakon 20 minuta
izležavanja na hladnom kamenju, probudila nas je kiša. Nikola pokušava ustati, ali lijeva noga ne sluša.
Istegao je neku bočnu tetivu u koljenu i sad kad se umirio, ohladio, tetiva je se stisla i počela boljeti.
Pokupavamo ići dalje, ali ne ide… osim kiše, pada i teška odluka - ODUSTAJEMO!

Vraćamo se natrag prema Podkilavcu. Putem srećemo druge timove. Unatoč tome što gotovo sigurno neće stići
do kajaka na vrijeme, odlučili su nastaviti trku. Nakon sat vremena hoda stižemo u Potkilavac, gdje više
nema nikoga. Šepavimo do autobusne stanice gdje se sklanjamo od kiše. Denis zove Elvira… “po vas sam za pola sata”.
Bili smo ugodno iznenađeni kad je čovijek došao i prije! Bili smo još ugodnije iznenađeni kad nas je odvezao
izravno u hotel… spavanac :))

Budimo se u kasno popodne. Vani pljušti kiša. Kroz prozor vidimo jednog od natjecatelja obučenog u neopren.
Sigurno su ga sada dovezli sa cilja… bio je to jedan od slovenaca s kojima smo tražili izlaz iz labirinta
prije Gomanca. Sa 6. pozicije su se probili na 3. i uspješno završili utrku. Prvi su Eris Marotti i Florian Tomc iz
Osiguranja Zagreb, a druga je Promontana. Bravo!

Krećemo za Zagreb. Na putu stajemo u Rijeci, gdje odlazimo do pizzerije Bracera - mjesto gdje možete pojesti
stvarno dobru pizzu. Ulazimo unutra, a kad tamo poznata lica: Kristijan Šivak i Božena Buršić. Oni su trčali jedan
polumaraton!

KRAJ. Vidimo se na Mosoru!

Kao i uvijek, fotke možete pogledati u našoj galeriji…