Bicikliranje Bujštinom

Napokon smo uspjeli odraditi jedan weekend bez uništavanja!

Na prijedlog Damira Kovačića, našeg prijatelja ia AO Željezničara, krenuli smo put Istre.

U subotu u ranim jutarnjim satima, okupio se četverac željan bicikliranja: Damir, Denis, Goran i Nikola.
U autu okićenom biciklima, jurili smo prema Istarskim Toplicama. Mjestu sa kojeg ćemo krenuti na kružnu turu Istrom.
Oko 10 sati stižemo tamo… Istarske toplice se nalaze u podnožju nekoliko litica, koje su nama penjačima, Damiru i meni odmah
po dolasku zapele za oko. No to danas nije bilo u planu. U planu je isključivo bicikliranje!

Od toplica krećemo cestom preko Livada do Grožnjana. Tamo nas je dočekala prva uzbrdica… pis of kejk! Na samom
izlazu iz mjesta stižemo na davno napuštenu prugu Parenzanu

koja je spajala Poreč i Trst, sa koje je za drugog svjetskog rata Mussolini pokrao tračnice. Mislio ih je prebaciti preko mediterana do Afrike,
gdje je planirao graditi prugu u osvojenim zemljama. No, talijani ko talijani, prugu su tračnicu po tračnicu izgubili…
a Istra je ostala bez nečega što bi danas bila jedna od glavnih turističkih atrakcija. jedini ostaci pruge koji se
danas mogu vidjeti su željezničke postaje, tuneli pretvoreni u uzgajališta šampinjona i grbava, teška biciklistička staza.

Nakon nekoliko kilometara tog grbavog željezničkog nasipu, malo makadama i livada stižemo u Buje. Još jedan
tipičan istarski gradić na brdu. No u grad ne ulazimo, već ga cestom obilazimo i stižemo povrh doline rijeke Mirne.
Na obzoru se vidi more. Pogled nam se zaustavlja malo niže na zelenoj dolini, koja kao da je stvorena kako bi
poslužila da bude model za neku kičastu sliku, kakve se mogu naći na Opatovini iznad Dolca.

Trebalo je provozati koji kilometar po grbama na kakve smo već navikli, a koje su Damiru prava poslastica!
Naime, on je u vrijeme dok je aktivno trenirao bicikl bio prvah lijepe naše u svim mogućim biciklističkim
kategorijama, a posebno drag mu je bio downhill… čekao nas je na livadi kraju spusta, dok smo se mi
spuštali, trudeći se da nam od trešnje ne ispdanu gebisi.

Napokon smo na ravnom! Vozimo se preko izoranih njiva, preko livada, sve do rijeke Mirne.
Tamo skrećemo lijevo i po mekanom poljskom putu pratimo vodotok. Na cesti mnoštvo rupa, tragova od traktorskih
kotača, koji su puni vode i blata. Naravno, ja se cijelo vrijeme vozim nekom iza leđa, pa ne vidim na vrijeme
rupe. Rezultat - do Motovuna sam bio blatan od glave do pete! Smijemo se jer je Goran ranije tog dana rekao
da bi se baš želio pošteno zaprljati, s obzirom da nije to dugo napravio. Paradoksalno je to što je on
bio čist, a ja koji nisam imao takvih želja nisam!

Motovun - na brdu, još jedna uzbrdica… ali se definitivno isplatila! Divan gradić, još ljepši vidici
na pejzaži koji okružuju kanjon Mirne. U kafiću sa najboljim pogledom, trusimo sokove i tamanimo voćne
salate… fino! Do Toplica ima još nekoliko km lagane ceste… spuštamo se dolje i s rukama u džepovima
vozimo do auta.

Kotli

Od cijelog dana provedenog u pokretu na svježem zraku, ogladnili smo ko vukovi. Damir nas vodi do Aleje
glagoljaša, podno koje se u malom selcu Kotlima nalazi jedan od najboljih restorana u Istri. Tu nećete naći
zagrbački sa pomfriom ili špek fileke, već samo pravu tradicionalnu istarsku klopu: fuže, makarone, njoke.
Sezona je šparoga, pa ih naručujemo u bijelom umaku sa fužima. No prije toga je na redu maništra! Smazali
smo je ne trepnuvši. Gazda na stol donosi i domaću salatu - planula je prije no što se čovijek uspio
i okrenuti! Pa fuži sa šparogama…. mmmmm … u kombinaciji sa domaćim istarskim vinom - savršenstvo bez
mane. Ubijamo još jedan lavor miješane salate. Zadovoljni, punih trbuha, sjedamo u auto …. i vozimo
se u nepoznato. Nije ni važno, jer smo siti!

Spavanje

Moj buraz je obećao srediti spavanje… al’ bilo mi je od početka sumnjivo kad je rekao da će biti za
džabe. Trebali smo biti smješteni u Puli. Nisam bipo nimalo iznenađen kad mi je na mobitel javio da
nas u stvari hoće oderati za 100kn po osobi. E pa nedamo! Nedamo 100kn za dva kvadrata mekog i suhog!

Damir se laća telefona … zove sve znane i neznane, prijatelje i neprijatelje, ne bi li sredio neku
jeftinu ubožnicu. Ma skromni smo mi. Samo neka je suho, toplo i ne pretvrdo. E, da zaboravo sam dodati
I JEFTNO! Milion kombinacija i shema… na kraju odlučujemo uzeti apartman u Rovinju. Isto 100Kn po
glavi - koja pljačka!

Pentranje kod Rovinja

Nedjelja je. Ja sam si ponovo podsjetio ozljedu koljena, pa mi nije do bicikliranja. Zato Damir i ja
idemo penjati na sportska penjališta na obali u blizini Crvenog otoka. Divno toplo vrijeme. Na
penjalištu već grupica slovenskih penjača, pokoji nijemac i nas dvojica. Denis i Goran su otišli
napraviti đir oko Rovinja.

Penjemo prvo neke lakše 5ice na gornjem platou. Pa se prebacujemo iznad nekakve špilje, na malo
teže smjerove. Mračni oblaci su počeli prijetiti. No nismo se dali smesti - uživat ćemo pa
makar i pljuštalo. Damir predlaže da se prebacimo na samu obalu… dolje ima nekoliko lijepih
smjerova, od kojih jedan počinje previsom. Penjemo, sunčamo se, super! Dolaze Goran i Denis. Obavili
su svoju turu, pa su odlučili malo odmoriti. Uskoro nam se pridružuju i četiri prekrasne djevojke!
Trebala je doći samo Damirova prijateljica, ali je putem pobrala i tri kolegice. Svi penju, pa čak
i Denis kojeg to uopće ne zanima!

Još jedna fina večera

Pada lagano mrak, kupimo stvara i u sastavu pojačanom sa curama idemo na neku večeru. Cure nas
vode, s obzirom da su na domaćem terenu. Prvo odlazimo u jedan poveći restoran… upadamo unutra,
a kad gle iznenađenja: konobarice i konobari obučeni u narodne nošnje izvode plesnu točku kako
bi zabavili goste. A gosti, dva autobusa austrijanaca, zauzeli cijeli restoran. Dobivamo pršuta
i malo vina, nakon čega na žalost van - večeras su rezervirani samo za austrijance iz busa.
Nema veze… pa ima još restorana! Cure nas vode nekoliko kilometara dalje … manistra, vino, fuži,
šparoge … ma sretni smo ko mala djeca! Kasno je i moramo krenuti za Zagreb. Teška se srca opraštamo
od djevojaka… ma vratit ćemo se mi bez brige!

Kao i uvijek, fotke možete pogledati u našoj galeriji…