Dogovori

Sjeme ideje da posjetimo koljevku hrvatskog alpinizma Klek su posijali Neven Petrović i Dado Mesarić,
kada su na redovitom sastanku AO Željezničara.
U petak, dva dana kasnije, nazvao sam Marka Vukovića i nikakav dogovor nije pao, osim da se možda vidimo
u subotu u jutro u Ogulinu. Tog popodneva sam se sa Jimbom dogovorio naći na tunelu. Tamo su se našli i
Mladen i Vanja. Njih dvojica su planirali weekend provesti doma, programirajući. Jimbu i meni nije trebalo
puno da ih uvjerimo da je ipak bolje penjati po Kleku nego provesti cijeli dan pred ekranom.

Put pod noge

Oko pola devet stižemo u Ogulin, nakon oko sat vremena vožnje. Kasnimo, jer je dogovor bio u 8:15.
Na sreću Vukovići i Kratofili su još ispijali kavu u Gradskoj kavani. Koju minutu nakon što smo im se
pridružili, na parking preko puta stiže još jedan auto sa Zg regama - Dadina ekipa: Zrinka, Dorja i Neven.

Stižemo i podno Kleka. Do doma ima dobrih pola sata hoda. Pametno je zato ponijeti rezervnu majicu, inače
ćete morati kao ja cijeli dan provesti nosećki fliece na golo tijelo … ili nešto slično!

Što penjati

Trebalo je donijeti odluku što penjati… padali su prijedlozi: List, Gitara, Omladinka…
S obzirom na Jimbov dug još iz alpinističke škole, odlučujemo
se pridružiti Mladenu i Vanji i penjati List.

Uspon na List

“List” je prvenstveno popeo neki ludi slovenac. On se jednog kišnog dana išao samo malo prošetati …
i uz put u gojzericama odsolirati jedan ne tako lagan smijer. Ulaz u smijer se nalazi negdje iznad dna
stepenica koje vode prema vrhu. Smijer se sastoji od tri cuga, koji su ocijenjeni alpinističkim
ocjenama III, II i III. No nemojte se dati zavarati. Prema Nevenu, smijer je debelo podcijenjen.

Realnije ocjene bi bile neki IV ili čak V. Jedan od vjerojatno najtežih detalja je sami ulaz u smijer.
Od ulaza slijedi kosi uspon preko čvrste stijene, do 1. štanda, koji je napravljen od gurtni i zamki
provučenih kroz pješčani sat. S obzirom da štand nije ni lanac ni ništa slično na što je čovijek
navikao, pazite da ga ne preskočite.

Upravo to se dogodilo Vanji, koji je smijer penjao prvi.
Skužio je da nešto ne valja tek kad mu je ponestalo kompleta, pa je do 2. štanda prečao bez da je
napravio i jedno međuosiguranje!

2. cug je najlakši jer su 2/3 negove dužine ravna prečnica. Nakon 1. štanda slijedi nekoliko
metara uspona u vis. Tamo počinje desetak metara horizontalne prečnice. Na kraju prečnice je štand:
lijepljeni klin. Klin ne ulijeva previše povjerenja, pa se je dobro dodatno osigurati prvi spit 3. cuga.

Na samom početku 3. cuga su dva teža detalja: dvije kamene gromade. Težina leži u tome što nema
neko lijepo uporište za noge, a oprenci za koje se držite rukama nije dovoljni da bi se podigli čisto
na ruke. Prije no što se upustite u hrvanje s njima, dobro ih proučite. Npr. iznad 2. gromade se na stijen
s lijeva nalazi jedan odličan džepić za lijevu ruku. Treba se samo malo ispružiti i dohvatiti ga i stvar
riješena!

Nakon tog detalja se nastavlja dalje kroz žljeb. U žljebu ima dosta zemlje, koja ako je morka može
panjačice učiniti kliskima i gotovo neupotrebljivima. Nakon što se iz zemljanog dijela izađe ponovo na
kamen ima dolazi se do još jednog detalja: spit se nalazi pola metra iznad jednog pothvata. No moguće
je sve to zaobići vraćanjem u žljeb desno.

Moram ovom prilikom čestitati Jimbu koji je penjao teži 1. i 3. cug! S lakoćom je savladao dva detalja
na početku 3. cuga, koji su mu zadali puno muke na školi!

Nakon uspješnih uspona, svi smo se okupili u domu, gdje smo razmijenili iskustva… Jimbo je obečao častiti
pivom, pa smo druženje nastavili u Gradskoj kavani u Ogulinu.

Zaljučak

Uspoređujući penjališta na Kleku i Kalniku, moram zaključiti da je Klek puno bolji izbor. Vremenski su
obje lokacije podjednako udaljene. Troškovi puta su zbog cestarine možda nešto niži, no na Kalniku ne
postoji niti jedan pravi alpinistički smijer, već samo sportski (ne računajući istočni greben koji
je i onako prelagan). Osim toga, da bi se stiglo do Kleka treba ipak proliti malo znoja.
Zbog zbog toga u domu nećete naći izletnike koji u planine idu samo na četiri kotača, a niti
maloljetnu radnu snagu!

Dakle, ako je vrijeme lijepo i stabilno, idite na Klek. U suprotnom idite na kalnišku mikroklimu.

Vjerojatno vas niti ne moram podsjećati da fotke možete pogledati u našoj galeriji…