Divan dan! Zadere se Jura … i pohotno stisne volan! … glasi tekst pjesme jedne kultne pjesme.

Prvo, da kažem ono što sve najviše zanima - poredak:

Ultra kategorija

1. Marko Rajković

2. Kristijan Šivak-Ljubić

3. Elvir Sulić & Dražen Perković

4. Denis Brkić

Planinarska kategorija

1. Team Burek

2. Tihomir Golub

3. Nikola Derežić

Zbilja je bio divan, sunčan dan. Šuma svježa, zelena, koprive do pasa, krpelji (ako već niste,
obavezno se pretražite jer su Sljemenski opaki!). A kod tunela nabrijana škvadra: tajice sa sponzorskim
oznakama, lude očale, Salomonke limitid edišn… “opet neka trke”, komentirala je škvadra sa terase
lokalne birtije. A imali su i pravo, bila je trka. Bila je to treking trka Medvednicom. Ali ne bilo koja trka,
ako uzmemo u obzir da su neki (podaci u redakciji) po gori iznad Zagreba uspjeli skupiti 300km u
istraživačkim misijama!

Ne računajući Mosorski planinarski maraton zbog njegove tehničke zahtjevnosti, ovo je bila prva prava
prilika da se odmjere snage. Zato su već na samom startu su svi bili zapeti ko puške. Na Šimunov znak,
kao iz topovske cijevi, iz mraka sljemenskog tunela izletila je bujica natjecatelja. Neki su zaista
poletjeli poput topovskih zrna. Trka je počela.

Originalna ruta objavljena na organizatorovim stranicama
je bila nešto izmijenjena, pa su se je to predstavljao dodatan izazov trkačima.

Stvari raspored kontrolnih točaka je bio:

KT1 - Brestovac

KT2 - Vrh

KT3 - Grafičar

KT4 - Gornja bistra (pazi metak)

KT5 - Vrh

KT6 - Hunjka

KT7 - Kraljev Vrh

KT8 - Vrh

KT9 - Pilana Bliznec

KT10 - 6. stup žičare

KT11 - Medvedgrad

Cilj - Vrh

Planinarska kategorija je bila duga samo 22km i cilj je imala na KT5.

Na cilju je bilo živo. Da bi do njega došli, trkači su se morali probijati kroz kordone planinara, gradskih
šminkera, uglancanih frajli u visokim štiklama i motorista koji su zaudarali po štavljenoj koži. Sav taj svijet
glamura, svinjske kože i planinarskih šprehi je možda i razlog zašto se natjecatelji u tranzitu nisu predugo
zadržavali na ovoj KT, već su odmah pohitali nazad u žbunje, blato i koprive. Ultraši su se svega toga zbilja
i nauživali! Mjesec dana kiša i toplog vremena je učinilo svoje. Sve stazice i prećice, na kojima su prije
mjesec dana planirali uhvatiti koju dragocjenu minutu prednosti, danas su bile dobrano zarasle! Izgled terena
se temeljito izmijenio, pa je trebalo dobrano upregnuti maštu i širom otvoriti oči da bi skužili da je to
onaj isti teren! Iz tog je razloga trka ostala neizvjesna do samog kraja!

Kako je bilo i očekivano, na cilj prvi stiže Marko Rajković. Nije prošla ni minuta, a do cilja je došetao i
Kristijan Šivak. Nakon toga je prošlo dosta vremena prije no što su u cilj držeći se za ruke utrčali Elvir Sulić
i (nek mi netko javi kako se čovijek zove). Svi su ostali zatečeni, kada se koju minutu nakon njih na cilju pojavio naša uzdanica
Denis Brkić. Zanimljivo je to što nitko, osim naravno M.Rajkovića
sve do cilja nije bio svjestan na kojoj se poziciji nalazi!

A sada malo anegdota…

Marko se odlučio izgubiti tek negdje prije Medvedgrada, pa se greškom spustio do Šestinskog Lagvića.

Kristijan je na spuštanju prema Kraljevom Vrhu bio pokošen grčevima. Izležavao se u šumi i razmišljao o tome
što je radio pogrešno. No, s obzirom da se ne radi o običnom čovijeku, on je posegnuo za svojim tajnim moćima
i nastavio gaziti dalje. (Inače, trik je navodno u posoljenoj Coca Coli, ali nemojte nikome reći)

Denisa su u Gornjoj Bistri isto počeli mučiti grčevi, pa je do kraja trke morao hodati u sitnim koracima.

Imamo i te fotke na galeriji…

Iduće, kaj je iduće … Jimbo i Nikola možda odu penjati na Dabarske kukove, a Denis planira otići u istraživačku misiju na Risnjak.