Ove je subote po prvi put održana pustolovna utrka u susjednon nam Bosni i Hercegovini.

Gdje: Sarajevo

Kada: Poslije jutarnje kafe

Zašto: Sve zbog ćevapa s lukom i kajmakom

Prije no što se bacim na davljenje detaljima sa utrke, želio bih pohvaliti sarajevsku kuhinju. Nemojte niti ići
u Sarajevo, ako ne planiratie pojesti koje ćevape s kajmakom, burek ili pitu zeljanicu u nekoj od mnogobrojnih
sarajevskih burekdžinjica, piterija i ćevabdžinjica!

Imajući to na umu, prvo mjesto koje smo posjetili nakon što smo pronašli motel, je bio obližnji restoran.
Upadamo u restoran, a tamo je već bio Šimun i njegova ekipa. Kad su konobari počeli donositi pladnjeve
pune bakanalija, do tada bučna družina je utihnula - gušili smo se svi hlapljivo gutajući kobasice, ćevape,
lepinje premazane kajmakom, janjeće iznutrice … i tako smo napunili baterije za sutrašnju trku.

Drugo jutro smo se zaputili iz bungalovskog naselja prema ljetnoj pozornici na Ilídži. U 9 sati je bio zakazan
sastanak. Utrka je trebala startati oko 12 sati, pa je su se svi timovi pojavili ležerno odjeveni. Svi osim
jednog! Braun cruZer je bio već upicanjen. Denis, Davor i Nikola bliještali su u novim plavo bijelim dresovima!

Trojica!? Sigurno se pitate zašto trojica. E, pa zbog ozljede koju vučem još od KI-Challenga! Boje Pustolova
su ovaj put branili Denis i novopridruženi član Davor Crnógorac (zapamtite ovog mladca - taj puno obećava).
No kako se ne bih dosađivao, odlučio pratiti naš team u svojstvu foto-reportera.

Od ljetne pozornice na Ilídži, tramvajem smo stigli na drugi kraj grada. Utrka je startala ispod mosta kod
Inat kuće.

Na tri … dva … jedan, utrka je startala. Trkači su počeli šprintati kroz plitko korito Miljacke.
Taman kad je početna skupina nabrala brzinu, voda se iznenadno produbila. Cjeli prvi red nestao je u tamnoj vodi.
Drugi red je povukao ručnu, ali prekasno … i njih je inercija odnjela u smeđe dubine. Na obalama su se poklici
bodrenja pretvorili u salve smijeha! Trkači su nastavili vodenim putem sve do mosta Gavrila Principa.
Slijedio je povrat do Inat Kuće, gdje su trkači ostavili svoje ruksake kako se ne bi smočili. Prevarili ste se
ako ste mislili da je ovo bio kraj borbe s vodenim prilikama i ne prilikama.

Nakon kraćeg trka uz korito rijeke, trkači su se imali prilike raskužiti pod tuševima na bazenima na Bembaši.
Kad su već tamo, odplivali su i simboličnih 100 m. Hlađenje je dobro došlo, jer će hladna glava trebati za ono
što slijedi. Koji kilometar uzvodno od bazena nalazi se most. I to je jedino što se tamo nalazi. Nema prometa,
nema prilaznih cesta! Most je bio donacija Talijanske vlade. Jedino što su Sarajlije trebali a nisu napravili,
bilo je izgraditi pristupne ceste. No vratimo se sa geo-gospodarske tematike na trku. Sa mosta je trebalo
abseilati. Naravno, ova privilegija je bila dana samo trkačima iz Callenger kategorije.

Sve do abseila Pustolovi su držali vodstvo. No vrlo brzo su im za petama bila braća Kalčići. Na konto spretnosti
prilikom abseila, uspjeli su preuzeti vodstvo.

Na ovoj točci počinje dio utrke pod nazivom “kud koji mili moji”. S obzirom da se do tog trenutka kolona već
dobrano razvukla, trkači više nisu mogli samo slijepo slijediti one ispred sebe. Kalčići su zbrisli negdje naprijed,
a Pustolovi a.k.a. Braun cruZer se uspio skompati s jednim domaćim teamom iz Urban kategorije. Ta dvojica su
stvarno dobro poznavala teren, pa su poveli preko tvrđave do slijedeće dočke na Zmajevcu, poznatok sarajevskog
vidikovca. Odatle je uslijedio strmi spust u staro središte grada - labirint znan pod nazivom Baš Čaršija.

Trebalo je pronaći vječnu vatru, plehokleparsku radnju i ćevapdžinjicu Petica. Negdje pri kraju spusta sa
Zmajevca, počelo je kišiti, šetači pootvarali kišobrane, pa su trkači jureći kroz mnoštvo morali paziti da im
netko ne izbije oko. Predvođeni lokalcima, Pustolovi su s lakoćom stigli do Petice, pojeli obevezan ćevap
i jogurt, te nastavili prema kontrolnoj točki na tramvajskoj stanici. Tu su se Pustolovi morali oprostiti
od lokalnih Urbanaca, kojima je to bio kraj utrke. Dečki su se pred kraj počeli preznojavati, ali ne od trčanja.
U njih se uvukao crv sumnje da će im Pustolovi oduzeti prvo mjesto, bez obzira što su se natjecali u drugoj
kategoriji. Znat će bolje slijedeći put…

Tramvajem se trebalo vratiti nazad do ljetne pozornice n Ilídži. Tu je bila parkirana ergela bicikala, koji su
nervoznim rzanjem i struganjem kopitima o tlo davali do znanja da jedva čekaju ono što slijedi - uspon na
Igman i Bjelašnicu.

Uz pomoć lokalnih Urbanaca, Pustolovi uspjeli ponovo izbiti na prvo mjesto, te su prvi krenuli na biciklističku
dionicu. Međutim, samo deset minuta nakon njihovog odlaska, svoje konje su uzjahala i braća iz rijeke, poznata po
vožnji na felgama. Oko 15 minuta nakon Kalčića, do bicikala stiže i slovenski Intersport team. Petnaestak minut nakon njih, gotovo
istovremeno stižu preostali timovi.

Već tada je postalo jasno kakav će biti ishod utrke. Njih dvojica nemaju premca kad se radi
o brdskom biciklizmu. Bilo je samo pitanje vremena kada će preuzeti prvo mjesto!

Od ljetne pozornice trkači su se cestom, pa makadamom počeli uspinjati prema Igmanu i Bjelašnici. Prije slijedeće
kontrolne točke na skakonici na Igmanu, Kalčići po posljednji put preuzimaju vodstvo od Pustolova. Denisu je
bio užitak gledati s kakvom lakoćom su ih ova dvojica pretekla!

Od skakaonice su se trkači dopeljali podno skijaške staze na Bjelašnici. Tu je teren postao prestrm i grbav
za bicikl, pa su slijedećih 800 metara visinske razlike morali popeti četveronoški. Poslijednja KT je bila
na samom vrhu, uz srušeni toranj.

Poslastica za kraj je bilo spuštanje istim putem nazad. Organizator je razmišljao da spuštanje prođe drugom,
asfaltnom cestom. Međutim zaključili su da bi na njoj trkači mogli nabrati previše brzine, pa bi postojala
opasnost da netko opako padne.

Na cilj su ekipe dolazile slijedećim redom:

• 1. www.xsport.hr (HR) - Elvis Kalčić i Dalibor Kalčić
• 2. Braun cruZer (HR) - Denis Brkić i Davor Crnógorac
• 3. Intersport McKinley (SLO) - Robert Rakovec i njegova djevojka
• 4. Tinčeka (SLO) - Matjaž Žlavec i Janja Ritoc
• 5. Kablar Adventure Team (SiCG) - Dragan Mitrović i Raško Simović

Adventure race trivia

• Intersport je nije imao sreće. Klemen Udovič dan prije dobio vrućicu, koju je zaradio kampirajući uz jezero
  Lago di Garda. Stoga je njegovo mjesto uz Roberta Rakovca popunila jedna djevojka.
• Unatoč većoj nadmorskoj visini i hladnijem zraku, na Bjelašnici i Igmanu haraju rojevi muha.
  One su samo dodatno motivirale trkače, jer čim bi stali one bi započele svoju prljavu rabotu…
• Smrdljive dionice kroz Miljacku je završila kod mosta Gavrila Principa s razlogom. Naime, nekoliko metara niže se nalazio još jedan ispust kalizacije, nakon kojeg je voda bila takvog kemijskog stastava da bi se u njoj dali razvijati filmovi!
• U Sarajevu teško ćete naći hranu koja sadrži svinjetinu. Svi ćevapi, bureki ili kobasice rađeni su isključivo iz govedine, ovčetine ili janjetine.
• Od našeg dolaska u Sarajevo, pa sve do odlaska u rolici ispod mosta koji vodi do Ilídže vrtio se odbačeni hladnjak.

Fotke možete pogledati na našoj foto-galeriji.