Ove godine po prvi put je utrka po Učkoj održana po danu. Time je izgubila posebnost po kojoj je bila jedinstvena. To je bila cijena koju je valjalo platiti kako bi se trka mogla uvrstiti u ligu treking utrka. Naime, spomenuta liga omogućuje trkačima nastup u pojedinačnoj kategoriji - tzv. solo igrači.

TREKING ili BRDSKI MARATHON?

Davnih dana (čitaj prije koju godinu), kada je treking u lijepoj našoj bio još u povojima, ovaj tip utrka je bio više od sumanutog jurenja planinarskim stazama, makadamima i šumet’nom. Većina od trkača još nije bila na ti sa terenom na kojim su se trke odvijale. Zbog toga je trebalo uključiti mozak - onaj organ koji troši puno kisika i energije!
No stvari se mijenjaju, godine su prošle duge, trke isto tako. Ekipa je počela raditi pripremne ture. Na njima bi prije same trke dobro istražili stazu, pokušali pronaći prečice na kojima bi uštedjeli koju minutu. Mozak je ponovo postao samo nepotreban potrošač kisika i šećera raznih. Izgubio se onaj X-faktor, element iznenađenja, osjećaj pustolovine! Sad si samo udriš mantru, nabiješ na uši slušalice i replay-aš probnu turu… Kartu si zakopao negdje duboko u ruksak, jer šta će ti kad sve znaš na pamet!
Po čemu se onda treking razlikuje od brdskog maratona? Možda po komociji i količini uloženog truda (od strane organizatora / trkača). Na trekingu nitko neće za vama trčati s čašom vode, nutkati vas bananama i keksima. Pojilišta neće biti baš na onim mjestima gdje vas zasvrbi. Ne! To ćete morati isplanirati i osigurati sami (probne ture). No jesu li te razlike dovoljne da trekinge obilježimo kao zasebnu disciplinu?
Ako se sve svodi na sirovu snagu i izdržljivost, zar to onda nije neka varijanta marathona?

MOŽE LI BOLJE?

Izgubljena pustolovna dimenzija trekinga bi se mogla vratiti promjenom ruta kojima staza prolazi. Trekinzi bi mogli i dalje prolaziti istim planinskim predjelima, ali bi se svake godine promijenio raspored kontrolnih točaka. Upitno je samo kada bi se objavio popis KTova. Ako bi to bilo tek na sastanku prije samog starta (kao na pustolovnim trkama), to bi rastjeralo dosta trkača. Možda bi najbolje bilo to napraviti godinu dana unaprijed. To bi prisililo trkače da još malo bolje upoznaju bespuća lijepe naše, a opet dalo organizatorima dovoljno vremena da izvrše eventualne korekcije.
Ovako nešto bi naravno zahtjevalo veće zalaganje od organizatora samih natjecanja. Ne bi mogli svake godine reciklirati isti uhodani plan. No, za prvu ruku bi možda bilo dovoljno okrenuti turu. Bilo bi zanimljivo trčati VAT u suprotnom smjeru!

UČKA & PUSTOLOVI

Pustolovi su ove godine na trci bili predstavljeni timom u kombinaciji Robi - Nikola. Jimba, koji se na probnoj turi pokazao nezaustavljivim, zaustavile su obiteljske obaveze. Denis, perjanica Pustolova, liječi ozljede koje je skupio po mnogobrojnim utrkama.
Sad ću malo pisati u prvom licu jer mi je lakše… iz Plomina smo se sasvim lagano krenuli uspinjati prema Sisolu. Jimbo i ja smo na probnoj turi istražili načine kako izbjeći greben Sisola, međutim, nismo stigli to povezati sa usponom na Šikavac. Iz tog razloga smo išli klasičnim putem: Sisol, pa Šikavac. Uz pokoje kraćenje stižemo do Male Učke. A kad tamo, špina ne radi! Ja sam imao još nešto preko pola litre tekućine, ali je Robi bio skoro pa na suhom. Kažem mu: “… ma idemo dalje, dat ću ti svoje…” i krećemo. Kad iza zavoja u dvorištu jedne vikendice, na zelenoj bujnoj travici izvalio se Igor Verbnjak. Neki vikendaši meka srca ispruženih su ruku dočekivali trkače, nudili im konak i okrjepu. Pitam ga: “… pa kaj je bilo!?” Igor: “ma isto ko i prije… idem, idem, a onda od jedamput ovak rez… i stanem i ništa ono…” (ima i video ovoga!)
Lagano se penjemo prema Vojaku. Moramo pregaziti još dosta kilometara, pa čuvamo snage - a ne bi bilo dobro da se i nama dogodi nekakav “rez”. Na sedlu ispod vrha paraglideri koriste povoljne vjetrove. To treba probati jednom…
Stižemo na vrh. Tamo nas čekaju Denis i Goran. Njih dvojica su došli biciklima iz Lignja. Nisu u formi, pa ih je “obradovalo” tri sata uspona! Smijem se Goranu koji je na kacigu ducktape-om nalijepio svjetiljku, za koju sam prvi čas mislio da je kamera.
Čudimo se sami sebi kad za samo pola sata stižemo do Poklona. Još smo svježi, ali svejedno miksamo i po pola dijelimo jedan R2 - da vidimo pomaže li to kaj. Odluka je da prema Planiku nećemo trčati - čuvamo snage za trk na povratku. Robi se počeo žaliti da se osjeća istrošeno, pa ga svako malo nutkam pločicama. Tu sintetiku samo treba žvakati u redobitim vremenskim razmacima, piti vodu i nema istrošenosti. Nakon nekog vremena i prvog popijenog gela snaga mu se vratila. Ispadamo na makadam ispred Korita, gdje srećemo Šimuna Cimermana i jednog trkača iz Koprivnice, koji nas je pretekao još na makadamu prije Planika. Na Koritima radimo kraću pauzu, gdje punimo vodu i jedemo sendvič. Krenuli smo nazad i na istom mjestu gdje smo se mimoišli s ovom dvojicom srećemo Anu i još jednog trkača. Ana u brzini pita “kako dalje nakon Korita!?” … preko ramena joj pokušavam doviknuti neke suvisle upute.
Bilo me nekako strah uspona do Kamenoloma, ali hladnoća koju je donio sumrak i mantra koju sam uhvatio me nekako bezbolno do tamo dovode. Pokušavam fotićem uhvatiti prijelaz rez na kojem nebo prelazi iz dana u noć.
Dok smo izašli iz šume na livade u smijeru Poklona bio je većš potpuni mrak. Pokušat ćemo bez lampi sve do Poklona. Preko otvorenih livada ispred sebe vidimo samo tinjanje ulične rasvjete Vele Učke, ali i dvije nemirne čeone lampe koji kilometar iza nas. To je sigurno Ana i onaj trkač, koje smo sreli kod Korita. Mi vidimo njih, ali oni ne vide nas. Pojačavamo tempo da napravimo veću razliku. Prošavši ispod cvrčećeg dalekovoda ponovo ulazimo u šumu - koji mrak! Ako hoćemo trčati, morat ćemo izvaditi te lampe.
Na K.T. u domu na Poklonu nas nutkaju biskom, medicom, a mi jedva čekamo da krenemo dalje - ono dvoje su nam sigurno za petama! Napokon izlazimo iz doma vozimo dalje. Malo dalje od doma srećemo kolonu trkača koji se upravo spuštaju sa Vojaka. Iz daljine njihove čeone lampe izgledaju kao niska krijesnica.
Spuštamo se prema Lignju ko po tračnicama - bezbroj skretanja i putokaza, ali bez dilema (tak je to kad je staza uvijek ista!). Negdje na pola spusta počinjem osjećati bol u desnom koljenu. Brzo ga podvezujem - još uvijek se oporavljam od zadnji put kad sam osjetio tako nešto.
Stižemo u Liganj. Fešta je nekako slabija nego prošle godine. A za bon možemo birati samo između graha, bažula ili fažola. Stvarno se teško odlučiti kad je pred tobom pladanj pun kotlovine, kobasica, zelja špeka … ma, daj! Dobar će biti i taj grah!

TIPS & TRICKS

Prije ili kasnije ćete otići na neku istraživačku turu na kojoj ćete i onako skužiti prećice, pa ih nema smisla tajiti.

Da bi lakše skužili ove trikove koje ću opisati, pripremio sam slijedeću skicu:

Slijede trikovi (walkthrough):

• Trik 1 - kako izbjeći Sisol: staza koja vodi prema Šikavcu, u početku ide s desne strane grebena. U jednom trenutku staza skreće naglo i strmo lijevo prema grebenu (1 na skici). E pa na tom mjestu se može ići i ravno. Nakon kojih 100m šikare ispada se na jednu krčevinu. Tu treba skrenuti desno dolje sve do zarasle šumske ceste. Na cesti skrenete desno (ne lijevo jer je na te stranu slijepa). Šumska cesta se počinje spuštati, skreće ponovo u lijevo (prema Vojaku), i završava na širokom dobro utvrđenom makadamu. Taj makadam će vas odvesti do ispod Šikavca (2 na skici). Do šikavca se popnete tako da skrenete sa ceste i penjete se izravno prema vrhu. Točno mjesto na kojem treba skrenuti morate otkriti sami na probnoj turi. Pobjednici ovogodišnje utrke su to mjesto navodno označili tako da su flomasterom ucrtali nešto na stijenu. Nakon što pokupite karticu, vratite se istim putem na makadam, pa njime nastavite dalje.
• Trik 2 - kako zaobići Kremenjak: nakon spusta sa Šikavca slijedi nekoliko minuta hoda makadamom do putokaza na kojem možete ići desno ili lijevo (3 na skici). Putokaz pokazuje za Vojak lijevo. Tu nema dileme. Trik slijedi nekoliko km kasnije, kod slijedećeg putokaza. Taj vam putokaz (4 na skici) nalaže da skrenete desno sa makadama na planinarsku stazu. Taj putokaz ne treba slušati, već nastavljate makadamom. Nakon nekoliko minuta ćete stići na njegov kraj (5 na skici). Odatle se možete probiti ravno kroz šikaru, pa desno na planinarsku stazu koja se nalazi na grebenu brda koje vam je s desne strane (istok). Druga opcija je probijanje na greben brda s lijeve strane. Lijevi put je nešto kraći, ali ima više probijanja.
• Trik 3 - od Podmaja do Male Učke: ne znam koliko je ovo trik, s obzirom da se radi o putu koji bi trebao biti markiran i kojim bi se po defaultu trebalo ići. Govorom o stazi od Podmaja do Male Učke. Kada na visoravni dođete do makadama koji vodi za napušteno selo Podmaj, nemojte nikamo skretati sve dok ne dođete do livadice s desne strane, prekoputa koje se nalazi šumarak sa drvenim klupama. Tu skrenete desno na livadicu, prođete lijevo od ruševina i držite se širokog puta. On će vas dovesti do Male Učke.
• Trik 4 – Spuštanje u Liganj - potok: Mnogi trkači su prilikom sputa u Liganj normalnim putem imali problema kod potoka. Potok teče uz livadicu, na kojoj obično pase stoka. Markacija se na tom mjestu gubi, a zbog guste vegetacije ne vidi se putokaz koji se nalazi na drugoj obali. Dođite stazom ravno do potoka, prijeđite ga i dođite do putokaza. Staza za Liganj prolazi uz sam putokaz i vodi uzbrdo (službeno zadnja uzbrdica na trci).
• Trik 5 – Spuštanje u Liganj - makadami: Staza za Liganj dva puta siječe makadam. Što zbog mraka, što zbog raslinja, nije očito da se staza odmah s druge strane ceste. Dakle, obje ceste samo presiječete i nastavite dalje.
• Trik 6 - Spuštanje u Liganj - prećica: Ovo su za sada samo glasina, pa ništa ne garantiram. Navodno (prema Boženi) postoji put od Poklona kroz nekakvu paprat, kojim je moguće do Lignja stići za samo 20 minuta. Sad, mjerio sam na karti i udaljenost je nešto preko 4 km. Ostaje na vama da probate… i javite

FOTKE & VIDEO

Iz clip-ova koje sam snimio na trci uspio sam skrojiti kraći video.

Na žalost poslužitelj na kojem je video smješten se štiti od downloada, pa mijenja adresu na kojoj se nalazi video. Iz tog razloga vam ne mogu dati izravni link za download. Evo recept kako to možete ručno napraviti: u source-u stranice na kojoj se nalazi video (View->Source) pronađete gdje pište wmv, pa kopirate cijelu adresu (sve što se nalazi između navodnika) i to zalijepite u addressbar.

Fotke možete naći u našoj foto-galeriji.