U dobroj tradiciji A.O. Željezničar je i ove godine organizirao alpinistički tečaj. Prošle su ga godine imali prilike pohađati Jimbo i Nikola. To im je bio prvi susret sa slobodnim penjanjem, a željezničarevi instruktori su osigurali da taj susret bude ugodan i što je najvažnije siguran! Sada se ukazala prilika da Pustolovi uzvrate uslugu!

PROPOVIJED

Program škole predviđa barem jedan izlet Paklenici - najvećem penjalištu u Hrvatskoj. Zbog nepredvidljivog jesenjeg vremena (barem od hrvatskih prognostičara), ali i udaljenosti od metropole, ovaj izlet je uvijek kocka. S obzirom da prognoza nije bila previše pesimistična, ipak je donesena ta odluka i krenulo se put Starigrad Paklenice.

Bila je ovo prva prilika tečajcima da praktičnom primjenom utvrde teoretsko znanje koje su do sada usvojili. Sva ona sila čvorova, komadi zveckave opreme, protokoli prilikom penjanja, komunikaciji u stijeni, a i taj bezvezni komad užeta koji zovu zamka (a nije za medvjede) napokon su sjeli svaki na svoje mjesto tvoreći slagalicu koju možemo nazvati sigurno penjanje. Tek kad se nađete u situaciji da vam nešto od te opreme stvarno zatreba, shvatite njihovu stvarnu vrijednost! No, no, ovo je previše počalo zvučati kao propovijed. Da skratim: kad ti glava o tome ovisi, jako brzo shvatiš da oprema i znanje život znače!

SUBOTA

Jimba i Nikolu je zapalo vođenje tečajaca u Abseil pistu. Radi se o smijeru visine 60-ak metara, koji se nalazi u Anića kuku. Smjer vjerojatno nosi ovo ime zbog toga što se iz svih smjerova koji se nalaze u blizini abseila ovom pistom. Zbog toga što je dug samo 60 metara, ali i zbog toga što nije pretežak, smjer je idealan za školu. Osim komunikacije u stijeni, tečajci imaju prilike vidjeti abseil u više cugova.

U subotu, s nama su u smjer išle Marina (Jimbo) i Slavica (Nikola). Uspon nije prošao bez problema. Kako bi izbjegli previsić na samom ulazu u smijer, zaobišli smo ga ušavši u Denaju, pa prečanjem nazad u pistu. Taj cik-cak je stvorio veliko trenje, pa je prvi penjač morao svim silama vući uže. Prvi navez (Slavica i Nikola) je prošao bez većih poteškoća. Međutim te sreće nije imao Jimbo, kojem se uže zacvikalo u pukotini. Na našu sreću upravo u to vrijeme je u Denaju ušla Mađarica. Ona je priskočila u pomoć i odglavila uže. Za to vrijeme, na prvom štandu, nesvjesni “drame” koja se događala ispod njih, Slavica i Nikola su rješavali svoj problem: uže koje je izgledalo ko klupko vune.
Nakon početnih poteškoća, ostatak uspona, kao i silazak protekao je glatko.

DUGA MRAČNA NOĆ

I dok smo se mi spasili iz smijera još za dana i sumrak dočekali vježbajući prevezivanje kod sportskih smjerova, neki nisu bili te sreće. Prvi su zapeli u Nosorogu, pa su se po mraku spustili na parking. Druga skupina je zapela u Kanjonskom smijeru, te je do parkinga stigla dosta kasnije.

TULUM

Kamp Peko poslužio je kao poligon za roštiljanje, cuganje, party… Tečajci koji su ispenjali svoj prvi smjer, bili su “kršteni” od svojih instruktora. Na žalost nemam niti jednu fotku ovog, jer mi je crkla baterija. Možda se Darija smiluje, pa mi da fotke koje sam slikao njenim aparatom.

NEDJELJA

Ponovo ista priča - Abseil pista. Kandidatkinje: Kristinka i ponovo Marina. Dan ranije se Marina se pokazala jako spretnom, zbog čega je ovog puta smjer penjala ko prva. Kako bi izbjegli probleme sa trenjem koji su nas jučer izmučili, smjer smo penjali preko previsića. Nova taktika se pokazala ispravnom, te smo ukupan uspon uspjeli skratiti za pola sata. Marina se još jednom iskazala i skužila razliku u načinu na koji doživljavaš smjer (odjednom ima problema na mjestima na kojima ih prije nisi ni primjećivala).
Moram pohvaliti i Kristinku zbog hladne glave - onog najvažnijeg. Sve je odradila bez i jedne greške!
Nakon što smo se uspeli, trebalo se i spustiti. E, to je potrajalo! Postavivši uže, prvi sam se spustio do idućeg štanda, kako bih tamo mogao dočekivati naše učenice. Spustio se i prodavao zjake idućih pola sata! Ovi nikako da se spuste! Nakon što sam rasprodao sve zjake, stiže Kristinka. Kaže, bilo je nekih petljancija oko štandanja, gurtni, kajjaznam… čekamo dalje. Kad odjednom cangrl - dongl - plink - plonk - leti reverso!
“Pa kaj ne vičete ništa!?! @%#&!?! Moglo nas je pogoditi!” … spustilo se i njih dvoje nakon kaj smo im po užetu poslali novu spravicu.
Osim gubitku spravice (poslije smo je našli, al’ ajd ti to koristi nakon kaj padne 60 metara!), i kamenčine koja se raprsnula nekoliko metara iznad Jimba, uspon se može ocijeniti uspješnim.

FOTKE

Pogledajte ih na našoj foto galeriji.

Stavio sam online i fotke sa Gorskog Zrcala. Za to možete zahvaliti Mačketini, od čijeg davljenja mi je cijeli vrat plav!

TOKI-VOKI-TOKI

Po prvi put smo u smjer ponjeli toki voki. Moram reći da se stvar pokazala jako korisnom. Više se ne treba se ko iz petnih žila derati da bi do partnera doprjele dvije nesuvisle. Sad je moguće sa partnerom razgovarati, pitati ga za zdravlje junačko … naravno, da treba znati i bez toga, jer smo ovog puta naučili da su komadi opreme teži od zraka!

LINKOVI

Evo linkova na nekoliko tekstova na istu temu:
Mačketina obična - Slavica Robić
Objektiv u navezu - Marko Dukši