Nedjelja, 6:00 Svojim kriještavim glasom, dobro jutro zaželio mi je jeftini sat mejd in čajna. S drug strane prozora kišno i maglovito jesenje jutro - vrijeme kao stvoreno za izležavanje, dremuckanje, gledanje repriza starih filmova.

Međutim, moji planovi su bili drugačiji. Trebalo na bicikl navući još jednu ruku temeljne, spremiti stvari za izlet. Moram se požuriti jer u 8:00 moram biti kod Autobusnog, gdje me čeka Martina, a u 8:15 imam pred Petrinom zgradom zakazan sastanak sa Orsatom i Markom Vukovićem.

Pokupivši Martinu, krećemo pokupiti O&M. Već smo bili pred rozom zgradom kad je zaurlao mobitel. Bio je to Marko. Kaže Orsatu crko auto (how convinient!), te da je sada on, kao zamjenik šerifa, in charge! Naređenje glasi: “Full speed ahead prema OMVovoj pumpi na autocesti za Varaždin”. “Ay ay Sir!”

Nismo se nadali ničemu kad smo se zapeljali na parking spomenute točionice naftnih derivata. Ugodno nas je iznenadilo ono što smo vidjeli: tamo je bilo već desetak odvažnih tečajaca. Svaka čast! Ispijamo mirogojčeke za cirkuaciju, zdravlje, dug život i Štjefovu prasicu koja se upravo oprasila i krećemo dalje.

Nakon dodatnih trifrtalj sata vremena vožnje kroz pljusak kakav se samo na filmovima može vidjeti, stižemo pod kalnički dom. Kad tamo ni (makro) mikra, a ni klime koji nam je obećavao Orsat - samo pljusak. No, već smo ga prestali i primjećivati. Zavukli smo se u dom, ne bacivši ni pogled prema penjalištu (ah, pa od magle ga ne bi ga niti vidjeli!).

No, bez brige, nismo potratili vrijeme gledajući reprize španjolskih sapunica! Marko je ovu kišnu priliku iskoristio za predavanje o alpinističkim ocjenama. Nakon predavanja, tečajci su mogli razjasniti sve nejasnoće i ponoviti gradivo. Dobro će im doći na ispitu idući weekend!

Iz doma smo provirili tek oko dva popodne. Tada je zamjenik šerifa odlučio da više nema smisla čekati. Nada nas je ovaj put iznevjerila! No, bolje je i tako nego da smo ostali truliti u Zg! Kukavicama koji su se uplašili kiše može biti žao - bilo je više kolača za nas koji smo došli. Moram pohvaliti ovogodišnju školu - tako fini kolači se mogu nači možda samo u Vinceku!

Fotke (kojih nema previše) ću staviti online večeras. Nemojte očekivati previše!