Da ne bi rekli da su se pustolovi ulijenili, evo jednog izvještaja kaj smo radili u zadnje vrijeme.

IZVOR KUPE

Prije dva tjedna smo bili na izvoru rijeke Kupe. Autom smo se dopeljali do sela Razlog, od kojeg ima oko pola sata hoda do izvora. Od izvora smo otpičili za Gerovo, gdje smo popili odličan Nesscafe, a odatle nazad za Razloge. Lijep kraj u koji svakako treba navratiti još koji put. Denis je predložio da bi mogli doći i kajakom, pa se spustiti sve do Karlovca.
Na povratku smo stali u Delnicama, gdje u pizzeriji Scorpion ima odlična pizza - tražite istoimenu pizzu (rade je sa domaćim vrhnjem)!

TOČILA

U subotu sam išao sa Kristinkom, Krckom i Orsatom (iz A.O.Željzeničara) penjati na Točila (stijene iznat Jablanca na moru). Iste večeri smo se Robi, Mirna i Ana zaputili na polnoćku na Sljeme. Toliko aktivnosti u jednom danu me totalno strgalo, tako da sam nedjelju prospavao.

ALPE

Već sam ponedjeljak isplanirao kao miran dan i dogovorio nekoliko cuga, kad je stigla poruka od Dukšija (isto iz A.O.). Pita jesam li za grape (iliti kuloari iliti žljebovi ispunjeni snijegom i ledom, koji se nalazi najčešće između dvije stijene). S obzirom da smo prošle zime propustili penjati slapove, jednostavno nisam mogao odoliti!

GRAPE

I bilo je veselo, najblaže rečeno! U 5 u jutro smo krenuli iz Zagreba put Kamniških alpa, kamo smo stigli oko 11, a pod grapom bili u 12. U planu je bio uspon na Bosovu grapu. Međutim tamo su već penjali Slovenci. Zato smo se odlučili za susjednu Domžalsku. Radilo se o 600m visokoj grapi ocjene 4m (ne pitajte me kaj to znači, jer nemam pojma; m bi trebao značaiti mix)
Nismo se popeli ni 30m, a već nas je čekalo iznenađenje: mix! Mix je kad se nije dosta leda i snijega nabralo na stijeni, pa se cepine samo odbija od stijena, a dereze stružu i skidaju i ono malo snijega i leda što je gore bilo! Nekako smo to ispenjali, naravno bez osiguranja. A onda smo upali u neki kamin, gdje je bilo malo slabiji mix (još manje snijega i leda). Sva sreća, pa se Martinović uspeo okolo, te nam je spustio uže s kojim nas je jednog po jednog osiguravao.

Dalje je išlo lakše - nije bilo više mikseva. Na nekoliko mjesta, na kojima se nakupio sloj svježeg snijega, morali smo prolaziti jedan po jedan, kako ne bi pokrenuli lavinu i bili njome odnešeni.

LAVINE

Na vrhu grebena smo bili nakon 3 sata uspona. Još smo pola sata proveli gore smrzavajući se i čekajući da nam se priključi ostatak ekipe (Orsat i Vučinić). Nadao sam se da ćemo se spustiti normalnim putem preko Kamniškog sedla. Ali ostatak ekipe je imao druge planove - mislili su se probati spustiti po Bosovoj grapi. Međutim nitko od nas nije nika dovdje bio, tako da nismo znali gdje se ona točno nalazi. Zato je pao dogovor da se spuštamo istim putem kojim smo i došli. Znači u rikverc - otpenjavati.

Negdje na pola smjera, pad nova odluka - skrećemo iz smjera prema nekakvoj šumici - tamo bi trebali biti sigurni od lavina, a drveće će nam moći poslužiti kao štand za abseil.

No nije sve bilo tako krasno, jer iza šumice je bio - skok! Krenuo je prvi abseil. Već se lagano počeo spuštati mrak, pa je trebalo izvaditi lampe. Ko za peh, nisam uzeo onu svoju veliku lampu, nego malu na diode. U pokušaju da je fiksiram na svoju skijašku kacigu (bez kukica koje pridržavaju lampu), prokleta sprava se otvorila, a baterije rasipale po dubokom snijegu!
Već je bio gotovo potpuni mrak kad je došao moj red za abseil. Skoro sam si tri puta izbio oko cepinom, prije no što sam uspio napeljati uže kroz reverso i napraviti prusic. Problem su mi radile jeftine skijaške rukavice u kombinaciji sa cepinima, na kojima su bile gurtne za penjanje slapova. Prokletinje sam jedva navukao na ruku, pa ih nisam imao namjere skidati.
Krenuo sam se spuštati u tamu, ostavljajući iluminiranog Dukšija iza sebe. Nakon nekoliko metara, kroz magluštinu koja nas je okruživala, počeo sam nazirati svjetlost tri čeone lampe - tamo moram doći. Idući štand se nalazio na drvu koje je doslovno raslo iz litice. Ispod drveta se nalazila malena polica, na kojoj su stajali Orsat, Vučinić i Martinović.
Odatle je uslijedio novi abseil u nepoznato. I prvi krenuo Martinović - on se do sada pokazao jako spretnim u izvlačenju iz nemogućih situacija.
Čekali smo dugih nekoliko minuta, prije nego je iz dubine dopreo prvi glas: “došao do kraja užeta i još uvijek je u previsu i niš ne vidi”. Nakon što je produžio uže, uspio se spustiti u novi kuloar. Za njim su se spustili Orsat, Vučinić, pa ja. Dukši je ostao rastaviti štand. Ovaj redoslijed je bio nužan, s obzirom da nisam imao lampu. Dolje na lijevom rubu kuloara nas je čekao Vučinić. Orsat i Martinović su prečali na drugu stranu, u potrazi za putem novim štandom.

Taman kad sam se skinuo sa užeta i doviknuo Dukšiju da je slobodno, kroz kuloar je počela curiti sitna snježna prašina. Instinktivno sam se bacio na tlo, zapucavši oba cepina. Uz mene se bacio Vučinić, kroz zube cijedeći neku psovku. Kroz nekoliko trenutaka se šum prašine pretvorio u huk. Bila je to prava lavina! Dukši je upravo stigao do nas, kada je ruknula iduća, još snažnija! Dok smo uspjeli složiti uže, protutnjale su još dvije. Za to vrijeme su Orsat i Martinović složili novi štand. Na našu nesreću, morat ćemo prijeći baš preko puta kojim padaju lavine. Načulili smo uši, ne bi li čuli šum padajućeg pršića, koja je najavljivala svaku od lavina. Hitrim korakom smo jedan po jedan odskakutali na drugu stanu, bježeći što dalje od opasnog mjesta.
Čekala su nas još dva abseila, s kojima smo se spustili na početak Bosovog kuloara (ako je to stvarno bio Bosov k.) Ufff! Koje je olakšanje bilo, ponovo stajati na čvrstom terenu!

Nakon sat i pol spuštanja stižemo u dom. Tamo su nas čekali Neven Petrović i Nada. Njih dvoje su dan proveli šetnjom do Kamniškog sedla, nakon čega su cijelo večer sjedili u domu, čekajući na petoricu. Neven je svakih pola sata izlazio van i bezuspješno nas pokušavao dobiti na stanicu. Kako nas nije nikako mogao dobiti, za svaki slučaj je kontaktirao i GRS (gorska reševalna služba - GSS po naški).

Sva u svemu, bio je to napet izlet! U ponedjeljak sam uzeo bolovanje, jer me sustigla prehada kojoj sam bježao još od petka.

Zahvalio bih se dečkima, iskusnim alpinistima! Oni su se u ovim uvijetima snalazili ko ribe u vodi! Svojom odlučnošću i znanjem su mi ulijevali sigurnost! Posebne pohvale idu Martinoviću, koji je uvijek prvi išao u nepoznato, trežeći izlaz iz situacije koja nas je snašla!

FOTKE

Fotke sa izvora Kupe ću staviti online kad uhvatim vremena, dok ću za one iz alpi morati moliti Dukšija. Do tada ih možete pogledati na njegovoj stranici: Objektiv u navezu

Slične izvještaje možete naći na:

• Dukšijev izvještaj
• Nevenov izvještaj

LINKOVI

• Kamniška bistrica 1
• Kamniška Bistrica 2
• Kamniško Savinjske Alpe by Goran Vlahović
• Kamniško Savinjske Alpe @ Wikipedia
• Vrh Brana u Kamniškim alpama
• Brana sa Kamniškog sedla
• Usponi na Branu