SVIJET LEDA
Suha stijena i miris spaljene gume panjačica svakako imaju svoje čari. Međutim penjači koji u svojoj karijeri nikad nisu probali ledenu čaroliju, uskraćeni su za cijeli jedan novi svijet. Zvuk cepina koji para led i zveket dereza nešto su što svakako treba iskusiti.
Sva iskustva koja smo imali u borbi sa suhom stijenom imaju malo veze sa ovom novom vrstom penjanja. Ovdje je cepin car!

Prošle zime je većina novopečenih alpinista pripravnika, naših kolega i kolegica, iskušala svoju sreću u carstvu leda i snijega. Jimbo i ja smo na žalost imali drugačije planove. Ove zime nismo željeli ponoviti istu priču. Zato smo već početkom tjedna počeli s planiranjem izleta. Interes je osim nas Jimba, Martine i mene pokazala i Slavica. S obzirom da smo svi totalni početnici, odlučili smo svoje prve korake napaviti u Mojstrani. Tamo se nalazi sportsko ledeno penjalište. Penje se isključivo top-rope, pa su uvijeti gotovo idealni za prve korake.

MOJSTRANA POD SVJETLOM REFLEKTORA
Na put smo se zaputili bez jednog dijela penjačke opreme bez kojeg se teško može - užeta! Asistirajući na školi kao instruktori, priskrbili smo si neku lovicu, pa smo se odlučili baciti u trošak. Obišavši nekoliko dućana, odlučujemo se za 9,8mm 60metarsko Mamutovo uže u Annapurni. Jimbo je u Igluu u BTCu kupio nove gojzerice i bili smo spremni!

Na lutanje po Ljubljani smo potrošili veći dio dana, tako da smo u Mojstranu (Slovenci to čitaju kao Mójstrana) stigli tek oko 14 sati. Radno vrijeme ledenog plezališta je dvokratno: 09-16 dnevno (1.000 tolara) i 16-22 noćno (1.500 tolara). Kako ne bi platili 1.000 tolara za dva sata dnevnog termina koja su nam preostala, dogovorili smo se da penjemo u večernjem terminu. Toj odluci je pomogla i činjenica da je cijeli kvart laganih smjerova zauzela alpinistička škola (za razliku od naše, njihova traje godinu dana).

U 16:00 Jimbo je kriknuo “uuužeee” i igre su počele! Uže doduše nije palo niz najlakši smjer, ali niti taj niz koji je palo nije bio pretežak. Penjalište se nalazi u klancu kroz koji teče potok. S njegove desne strane je kućica i prostor na kojem stoje oni koji osiguravaju, a preko puta led. Kako je mjesto sa kojeg se osigurava dosta udaljeno od stijene, uputno je da se onaj koji osigurava uštanda za nešto. Mi smo u tu svrhu upotrijebili drvenu ogradicu.

Redali smo se jedan za drugim u pokušajima uspona. Alp Wingovi (cepini) koje smo posudili u društvu se otežavali uspon. Umjesto da se u njega zabiju, njegove debele oštrice su led lomile. Ne bi mi to ni skužili, da pored sebe nismo imali prilike gledati slovence kako zabijaju neke fancy cepine držeći ga sa dva prsta! No, uz malo sirove snage, muški dio ekipe je uspio nekoliko puta popeti taj lakši smjer. Djevojkama je to išlo nešto teže, vjerojatno zbog siline kojom je cepinima trebalo vitlati.

MIHIN DOM
Iscrpljeni putom, kupovinom, a pomalo i penjanjem smjestili smo se u Mihin dom ispod Vršiča. U njemu smo noćili prje dva mjeseca, kada smo išli za ledenjak Pasterze na ledenjački tečaj.

NOVI SMJER
S obzirom da večer prije nismo uspjeli više od par puta isplezati najlakši smjer, na penjalištu smo se pokušali pojaviti prije nego nam ga netko zauzme. Uzalud, jer tog je dana bila planirana predstava “Žive jaslice”. Ne znam točno o čemu se radi, ali u tu su svrhu zatvorili nama najzanimljiviji dio penjališta - onaj lagani. Jedini smjer koji je izgledao primamljivo bila je mala grapica pentaestak metara dalje. Nakon više neuspjelih pokušaja, Jimbo je uspio spustiti uže, a da se nije zapetljalo na pola puta. Kao i jučer u smjer je prvo krenuo on. Unatoč svojem izgledu, ispalo je da smjer nije puno teži od onog kojeg smo penjali jučer.

Baš smo se dobro upoznali sa smjerom, kad je u penjalište uletila cijela horda balkanaca, Željezničaraca, Velebitaša, Riječana … ljudi koji su predstavljali Lijepu našu prošlog weekenda u Furnelu. Zapucali su se ravno u kvart najtežeg, ali i najljepšeg leda. U trenutcima kada nisam nekoga zihrao išao sam se diviti njihovim majstorijama. Naš ponos i dika - Martinović nas je sve azpanjio kada je popeo neku sedmicu mix!

Oko 13 sati smo skupili svoje prnje i zapalili za Zagreb. Kaj ćemo raditi idući weekend… tko zna! Možda slapovi u Logarskoj, a možda Sljeme?

FOTKE
Možete ih vidjeti u galeriji.

LINKOVI
- Slavičino viđenje ove cijele priče pročitajte na catvulgaris.blog.hr
- [LINK=http://www.lednoplezanje.com/]Športno društvo ledenih plezalcev Mlačca[/LINK] - web stranica lednog plezališča Mojstrana
- [LINK=http://www.lednoplezanje.com/jaslice/]Žive jaslice v ledu Mlačca Mojstrana[/LINK] - nešto više o predstavi koju smo propustili
- 3D fotke penjališta možete naći na: [LINK=http://www.burger.si/QTVR/Mojstrana/seznam.htm]3D slike Mojstrane[/LINK]