MEDVEDNICA TREKING
Ovog weekenda smo se Martina, Robi, Jimbo, Igor Rumiha (dobro, on baš i nije iz pustolova, al smo si dobri) i ja trkali na Sljemenskom trekingu. Ove je godine start utrke bio na činovničkoj livadi. Neugrijani trkači su poletjeli niz padinu prema donjoj stanici žičare. Mogu si samo zamisliti kaj bi mišići, tetive i ligamenti imali za reći da se njih pita!

Martina Jimbo i ja smo išli lagano u Planinarskoj kategoriji, dok se Robi odvažio na solo nastup u ultri. Već nakon starta, Robi je odjurio u nepoznato, a mi smo uhvatili zadnje mjesto.
Martina je ovo bila prva utrka, a nitko od nas nije u nikakvoj kondiciji.

Prvo polovicu utrke smo odradili svi zajedno u jednoj skupini. Nakon Grafičara se Igor i ja odvajamo od Jimba i Martine i tako završavamo utrku. Kad smo stigli na cilj tamo su nas čekali Robi i Jimbo… JIMBO!?! Pa kaj nije on negdje daleko iza sa Martinom. On je Martinu ostavio na milost i nemilost dvojici Istrijana, te dalje nastavio sam. Pretekao nas je u završnoj uzbrdici. On nije napravio greško kao Igor i ja, pa je nakon lugarnice Oštrica do vrha išao preko Krumpirišta, dok smo mi derali cijeli crveni spust - očito naporniji i teži put!

O OZLJEDAMA
Meni je ovo bio prvi pohod na Sljeme u zadnja tri mjeseca ljenčarenja. Pokušavao sam zaliječiti ozljedu s kojom se mučim već mjesecima! Naime, na prošlogodišnjem KI Challengu sam ozlijedio vanjski kolateralni ligament lijevog koljena. Sad sam želio isprobati da li koljeno i dalje radi - i to na najgluplji način. Umjesto da odem malo trčkarati u Maksimir ili na nasip, ja se išao trkati.

Naravo, posljedice su bile sve samo ne ugodne. Čuvajući lijevo, ovog puta sam si napravio istu ozljedu na desnom koljenu + na lijevom me nažuljala patela (ispod nje).

Prije mjesec dana sam bio kod ortopeda, koji mi je savjetovao mirovanje. Pitao sam ga kad bih ponovo mogao početi trčati na što mi je on odgovorio u stilu “ali zašto bi htio trčati!? pa ljudsko tijelo nije za to građeno!” Pitam se jesu li moji trkački dani odbrojani?

VIDEO
Denis, koji se također radi ozljeda nije natjecao, se na startu pojavio na biciklu. Na kacigi je imao montiranu video kameru. Snimio je početak utrke. Ja sam pak na cilju snimio dolazak pobjedničke trojke: Brajkovića, Šivaka i Rajkovića.

KLEK - OMLADINSKI
Nakon naporne subote koju sam završio na prijateljevoj momačkoj večeri, u nedjelju smo se zaletili do Kleka. Po mene je ranom zorom u Zafiri (predivan auto) došla Jelena. Kompletirani Slavicom, Darijom, Mladenom i Jimbom (u Zafiru stane 7 ljudi) otkotrljali smo se podno vještičje gore. Jimbo i Darija su penjali Gitaru, dok se ostatak uključujući mene zaputio podno Omladinskog smijera. U smijer su prvi krenuli Slavica i Mladen. Problemi su bili već na samom ulazu - Slavica koja je teglila ruksak nikako nije mogla proći ulazni detalj. Kad smo je napokon nagovorili da ga popne, došao je red na Jelenu i Mene.

Jeleni, koja je nova u ovom sportu, ovo će biti prvi dugi smijer. Ja sam dobio čast da je povedem. Tome shodno, mene je zapalo i tegljenje ruksaka. Umjesto da reduciram nepotrebne stvari u manji ruksak, sa sobom sam vukao 32-litreni. Ulaz u smijer s kojim je muku mučila Slavica i za mene se pokazao preteškim. Nećkao sam se bih li ruksak ostavio pod smijerom. Od toga sam vrelo brzo odustao, kad sam uzeo u obzir težinu pristupa smijeru, a i stanje svojih koljena. Zato sam ruksak vezao zamkom i objesio ga na pojas. Tek tako uspio sam se ući u smijer.

O SMIJERU
1. cug je malo nezgodan jer je osiguranje rijetko i staro, a ako padnete, ne padate u ništa već na nešta konkretno.
2. cug je valjda najkraći i dobro je osiguran. Odmah iznad štanda je lagano previsni detaljčić, nakon kojeg se preča u lijevo.
3. cug je lagana trojka. Nije baš najbolje osigurana, ali nije problematična.
4. cug i predzadnji cug je najrizičniji. Sa štanda (nalazi se na travom prekrivenom žljebu) se kreće u koso prečanje u desno. Taj dio je dobro osiguran. Nakon prečanja izbijate na samo krijestu glonđe. Tamo nisam uspio naći niti jedan jedini spit, pa sam petnaestak metara penjao bez međuosiguranja. Bilo mi je sumnjivo da sam nekaj fulao, ali Mladen mi je odozgo dovikivao da je i on to tako popeo.
5. cug i zadnji cug je prilično lagan. Na ulazu u cug, spitove ćete naći u previsnom detaljčiću. Detalj nije pretežak i spitovi su točno tam di vam trebaju. No, taj previs bi se dao vrlo lagano zaobići s lijeve strane … kad bi tamo samo bilo spitova. Nakon tog detalja dalje je sve lagano - travnata padina sa rijetkim osiguranjem. Zadnji štand se nalazi uz samo planinarsku stazu koja vodi na vrh.

POHVALE JELENI
Unatoč tome kaj joj je to bio prvi dugi smijer u životu i kaj je imala puno premale penjačice, Jelena se pokazala kao dobar penjački materijal! Bez većih problema je prošla sve zahtjevnije detalje. Čini se da joj je strah od visine nepoznat pojam. Pohana piletina u čijem spremanju joj nema premca, kao i ugodno društvo sigurno neće imati problema u pronalaženju partnera za penjanje.
Njezino viđenje ovog izleta možete proučiti na adresi: aneley.blog.hr

FOTKE
Fotke sa trekinga možete vidjeti ovdje, a sa Kleka ovdje.

Nikola