Plan je bio da u dva dana obveslamo Krk. Prvi dan od Krčkog mosta do Baške (s vanjske strane, smjer Cres), a drugi dan od Baške do Krčkog mosta (s unutarnje strane, kroz Velebitski kanal). Ja sam se složio, samo nek nisam u Zagrebu. Što djeca znaju što je pola tone (vic o cigi, djeci i nestalim šinama).
I tako smo se ujutro u petak našli Denis i ja, natrpali seeyake na auto i zaputili se put mora.
Trebali smo prema planu početi veslati oko 10i30 jer smo imali dobar komad odveslati prije noći, ali smo se malo muvali, pa smo iz lučice Črišnjevo, ispod Krčkog mosta isplovili tek oko 11i30. Do te lučice, iz koje je nekad polazio trajekt za Krk, se dolazi tako da se skrene desno prije mosta, pa se skrene lijevo ispod mosta i tu se može fino ostaviti auto i nema previše ljudi osim onih koji sređuju svoje jedrilice.
Mjesta u seeyaku ima na izvoz tako da sam osim hrane, vode i suhe odjeće ponio i kojekakve predmete koje inače baš u Zagrebu ne konzumiram (Cedevitu kojoj je valjda prošle godine istekao rok, šumeće tablete magnezija, tko zna od kad, koje mi nisu bile fine i još kojekakve tričarije koje smo, ispostavilo se kasnije, sve u slast smazali). Za svaki slučaj smo ponijeli i vreće za spavanje ako nas noć zatekne na putu. Osobno volim spavati pod vedrim nebom, tako da me ta varijanta nije ni malo brinula. Vode tri litre po čovjeku. Voda je vrlo važna.
Diveći se Krčkom mostu uz otočić Sv. Marko preveslali smo do rta Kijac, zatim smo malo gledali spremnike za naftu kod Omišlja, a onda smo malo jačim tempom od Tenke punte zaveslali ravno prema Glavotoku.
More je bilo mirno i pirkao je povjetarac tako da nije bilo previše naporno. Primijetili smo da na nekim mjestima morske struje zadržavaju kajake. Veslaš, a onda odjednom veslaš jako teško i ideš sporo . Denis je u šali zaključio da se dupini zezaju s nama.

Nakon što smo zakrenuli iza Glavotoka našli smo jednu lijepu uvalu koja nam je poslužila kao mjesto za piknik i kupanje. Obala čitavog otoka Krka je do ovog mjesta bila više-manje blaga i pristupačna, te se u slučaju nevolje lako moglo iskrcati na kopno.
Veslanje od te uvale do Valbiske i do rta Črnika se malo odužilo jer je Denis pretpostavljao da je ta dionica kraća i da smo prije piknika doprijeli dalje, ali nismo . Ja nisam imao pojma. I dalje sam ostao vjeran svojoj kufer-filozofiji izleta .
Kod rta Črnika mi se piškilo, a i htio sam se okupati. Sunce je počelo zalaziti, najljepše vrijeme za kupanje.
Denisu se žurilo i nije nikako bio za kupanje. Eto, dodjes na more pa se ne mozes kupati…fak.
Nema veze, ispred mene je Krčki zaljev kojeg trebam preveslati. Idem piškiti, na kopno, zna se.
Izlaz je bio nezgodan, a i bio sam malo nervozan jer mi se piškilo, a i još se ne smijem kupati, pa nisam pazio i izgulio sam svoje lijepo novo veslo L.
O.K. nakon pišanja i grickanja musli pločica, stanje je bolje. Pomirio sam se da nema kupanja i da se veslo moralo prije ili kasnije uništiti.
Kod rta Negrit je lijep svjetionik na kojem se lijepo može noćiti. Od ovog rta se strma i stjenovita obala izmjenjuje s pristupačnim uvalama. Ocijenio sam da još imamo šanse doći do Baške, čini mi se da Denis sumnja. Dobro bi nam došlo onih sat vremena zakašnjenja u polasku.
Veslajte galioti !!!! Do ove točke mišići funkcioniraju, ali su umorni. Sunce zalazi. Bar nije vruće, to daje novu snagu. Preveslavamo uvalu Stara Baška do rta Klobučac. Nadamo se do sutona doći do rta. Tišina je i more se smiruje. Svatko je u svojim mislima i muci. Vladimir Nazor vesla s nama. More, more sinje…Galiotova pesan….More, more sinje. Mišići se pozdravljaju s mozgom. Mozak veselo nastavlja svojim putem. Mišići i dalje nastavljaju patiti. Pjevam si nešto .
Stanka i banane su bile dobra kombinacija. Sunce je zašlo. Sad smo sigurni da ćemo doći do Baške makar i u noći. Veslamo i lakše nam je.
U kasni sumrak ulazimo u Senjska vrata. Osjećam strahopoštovanje. More je mirno, bonaca. Sjećam se svog zadnjeg prolaza po jakoj buri kroz ta vrata. Obala je strma i tu nema iskrcavanja. Prolazimo pored strašnog rta Škuljica, kako je lijep i pitom bez bure. Pored rta ribari love „na sviću“.
Vidimo osvijetljenu Bašku. U daljini iza Baške na zapadnom nebu u noći nestaje posljednji tračak spomena na dan.
Veslamo do Baške. Umorni smo ali se veselimo dolasku. Nasukavanje na plažu i iskrcavanje. Noge nam klecaju
Oko 22:30 je sati. Denis žuri do nekog frenda i dogovara lijepo mjesto gdje ćemo ostaviti kajake. Zakon. Nije daleko. Nakon što smo ostavili kajake na kroviću restorana odlazimo na riblju juhu i pizzu. Koja genijalna juha. U čistom zahodu ima fine hladne vode. Kakav luksuz .
Nakon jela odlazimo spavati kod Denisa u kuću. Nije daleko. Laku noć. Ne želim više ništa. Nirvana….
Novo je jutro, dugo spavamo . Oprema je suha i oko podneva isplovaljavamo. Jučer smo prešli oko 60 km, a danas trebamo samo 40 km. Kikiriki .
Začas prolazimo uvalu Velu luku, prolazimo rt Sokol, ulazimo u Velebitski i dolazimo do uvale Mala luka.
Od uvale Mala luka zauzimamo smjer rta Glavina. Dobar komad puta. Ovdje je obala strma sve do rta Glavina i nema iskrcavanja. More je mirno s malo vjetra. Neka dvojica ribara prolaze u barci, pozdravljamo ih, a oni komentiraju u stilu „A vas dvojica ste pametni!“ drugi dodaje „A neće bura.“ A i da hoće, prije ću se izvuć u kajaku, nego u toj vašoj ljusci. Ovaj prvi pati od sindroma tipičnog hrvatskog mentaliteta (neizlječiva boljka). Dok je mislio da smo stranci, šutio je, a kad je shvatio da smo domaći, odmah je počeo podcjenjivati (sindrom: klanjaj se strancu-zajebi svog). Ako nemaš motor na brodu, odmah si lud, a još su njihovi očevi veslima izlazili na more…
No dobro…. Denis izlazi više prema sredini kanala jer računa da tamo ima više vjetra koji će mu tući u leđa pa će ići brže. Ja idem bliže obali. Zanima me kako izgleda obala i ima li mjesta za iskrcavanje.
Negdje oko sredine puta do rta jača bura. Nije jaka, valovi su mali, ali jača. Pitam se hoće li i dalje jačati. Ne bih volio buru na ovom dijelu puta. Pitam se da li je Denisu dovoljno vjetra
Ponovo se nalazimo blizu rta Glavina. Denis kaže da je Vrbnik odmah iza rta. Je, ali na karti, do Vrbnika ima još veslanja. Sunce prži ko ludo. Piša mi se. Oću odmor. Oću na kopno. Moje je građansko pravo da pišam po kopnu. Ja sam kopneno biće. Iskrcavam se na nezgodno mjesto na rtu Tenki.
Dok piškim blagi povjetarac prolazi kroz moje uvojke, a cvijeće na okolnim stijenama cvate. Dan je lijep. U brzini žvačem jednu musli pločicu. Opet sam u kajaku. Denis oprezno predlaže da idemo ravno prema rtu Družinin koji je Bogu iza nogu. Ma nema problema, sad kad sam najvažnije obavio mogu kud oćeš .
Na putu prema rtu Denis ima problema s valovima koji ga prisiljavaju na stalne korekcije smjera i da više koristi desnu ruku. Ja to ne osjećam. Ruke su od jučer umorne i treba paziti da ne bi došlo do ozljeda. Kod rta Družinin je mala plažica i tu se odlučujemo na piknik, odmor i kupanje. More je zakon Na plaži ima natikača svih vrsta boja i veličina. Ako nekom fali koji par, nek svrati na tu plažu.
Nastavljamo veslati. Nekim čudom Denis uvijek prvi ulazi u more s kajakom, a mene se čeka. Kak to? Valjda sam ja temeljitiji u spremanju . Veslamo do rta Šilo. Denis kaže da se tu odma iza rta sužava kanal i da samo veslamo ravno do Krčkog mosta. Izlazimo iza rta Šilo. Preda mnom puca ogromna uvala, najveća do sada. Ovo je veliko iznenadjenje za mene. Naravno, nije mi prije ni palo na pamet da gledam kartu. Karta gleda onaj ko organizira putovanje, a ja putujem . Veslamo posred Vinodolskog kanala. Malo me brinu brodovi. Denis objašnjava da plovni put nije tu gdje mi veslamo, već više prema obali. Malo me brine da se ne nadjem na nekoj brodskoj autocesti. Suludih vlasnika glisera nikad ne manjka. Ja bih više prema obali. Denisu je malo pun kufer mojih paranoja s brodovima i vesla ravno prema Malim vratima gdje je most. Okej, okej…veslam i ja paralelno s njim. Zajedno smo veći pa nas je lakše primijetiti . Našim dolaskom do ulaza u mala vrata sunce zalazi. Veslamo brzo, nije vruće i cilj je blizu. Prolazimo pored lijepog svjetionika i vidimo našu uvalu ispod mosta od koje smo i krenuli. Sunce zalazi, lučica je živa i puna ljudi koji nešto rade na brodicama. Dolazimo do lučice i izlazimo na kopno. Oko 8 je sati. Vrijeme je stvoreno za kupanje Kupanje!!!! Kupamo se, more je toplo, dijelimo po pola preostalu bananu.
Nakon kupanja pakiranje i povratak u Zagreb.

Domagoj

P.S. Fotki nažalost nema jer je fotoaparat na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj.