Hm … nekako mi je teško zarolati neki tekst o svemu što smo radili ovaj weekend… no hajde, počet ću pa nek završi gdje završi.

U petak popodne saznajem da je migracija predviđena za weekend odgođena. Juhuuuu! Sad moram na brzinu sastaviti neki izlet. Kako sam od početka tjedna najavljivao da sam za weekend zauzet, Jimbo je planirao neku Paklenicu. Nakon par telefonskih razgovora, plan je bio postavljen: subota Paklenica, nedjelja Dabarski Kukovi.

SUBOTA - PAKLENICA
Start je bio oko osmice … na autoputu nas dočekala gužvetina. Par tegljača i kaminona koji su se našli na cesti (zar nije na snazi da je kamionima zabranjeno prometovanje weekendoma?!) radili su kaos. Na svu sreću, do Karlovca se žvagu rasplinula, pa nismo skrenuli na staru cestu … bilo nas strah kaj nas tek čeka na tunelu Mala Kapela. Kroz Kapelu, a kasnije i sv. Rok prolazimo bez problema - što ne bi mogla reći ekipa koja je u koloni od par kilometara čekala na ulaz u tunel u suprotnom pravcu.

Stigli smo u Starigrad… i umjesto da skrenemo u desno pod stijenu, mi skrenuli u lijevo na parking hotela Alan - kupanac. More je baš ugodno toplo, sunce još toplije … dijelimo se u dvije udarne skupine: Jimbo i Martina će ostati prkositi sunčevim zrakama na plaži, a Ana, Lovorka i ja krećemo polirati jagodice prstiju na paklenički kamenjar.

Bez previše razmišljanja odlučili smo se za Barba Antin smijer. Ulaz, a i izlaz se nalaze odmah do Centralnog kamina - smijera koji smo Jasna i ja penjali prije par mjeseci….

BARBA ANTIN
Smijer je ocijenjen sa 5a, pa smo procijenili da ga nas troje može riješiti bez nekiš komplikacija … barem smo tako mislili!

Ulazni cug (5a) prolazi kroz uzak kamin. Dosta je dobro osiguran i nije pretežak - malo ass-jamminga i to je to!
Slijedeći, 2. cug (4b) je kratka prečnica u lijevo od 1. štanda. Sve puno tramvajaca, ali uvijek nekako raspareni - imaš za noge, al’ nemaš za ruke ili obrnuto.
Treći cug (5a) je za vodećeg penjača najteži jer je osiguranje dosta nezgodno postavljeno. Kreće se drito gore sa štanda uz usku pukotinu koja razdvaja hrapavu ploču od lagano previsnog bloka. Negdje pri kraju pukotine, treba izaći na ploču. Slijedeći spit se nalazi kojih metar i pol iznad kraja pukotine, a zadnje međuosiguranje oko metar ispod - to je detalj. Da je tu negdje postavljen spit, ne bi bilo problema … ali nije! Stvar se dosta jednostavno da riješiti ako imate friend … koji sam ja imao … ali nisam ga se sjetio … zato bježim u lijevo na ploču gdje su oprimci nešto bolji.
Četvrti cug je trojčica … uspio sam nagovoriti Anu da ga povede … i povela ga ona … možda čak predobro! Ode Ana iza ćoška … i nema je pa je nema. Ne javlja se nit ne piše … a užeta sve manje. Ostalo je još dva metra kada je stala. Što sad!? Oko Lovorke i mene fijuče bura da se jedva međusobno čujemo, a vodeća penjačica je 60 metara iznad nas - status unknown.
Sva sreća pa penjemo u troje i imamo 2 užeta - krećem za njom u cug … jest to trojčica, ali nalazim samo jedan jedini spit!
Nakon 15ak metara dolazim dolazim do štanda - al nema Ane … spazim je daleko gore na nekom sedlu … “jesi li se uštandala?” pitam. “jesam…” odgovara ona. “budi tu di jesi, i me mrdaj!” … radim štand oko drveta, a Anin kraj užeta vežem za drvo … vičem Lovorki da “pusti osiguranje” i da “razveže Anino uže” … Penjemo zadnja dva cuga i vani smo!
Na vrhu dere buretina … sve te hoće baciti dolje!

Oprezno silazimo … spuštamo se na parking …i NAPOKON - trenutak koji je Lovorka nestrpoljivo čekala - PLJUGICA - “hvala ti duhanska industrijo”.

Al fakat, pušači bi trebali napisati neko zajedničko pismo zahvale duhanskoj industriji. “Duhanska industrijo, hvala ti za bezbroj malih trenutaka sreće koje su mi pružili tvoji proizvodi!”

NA PIVI KOD DINKA
Jimbo i Martina koji su gotovo cijeli dan proveli na plaži, odlučili su nešto i popeti. Mi smo se taman spustili do auta, kada su javili da kreću prema Paklenici. Lovorka se našla sa svojom frendicom Lucom iz Zadra… te smo na večer svi završili kod Dinka na pivi.

NEDJELJA - STROGIR
Ispijali smo kavicu i tamanili parizer u nekom bircu na samoj obali, potpuno nesvjesni strašne sudbe koja nam se sprema. Da smo svoje poglede digli samo malo iznad dnevnih novina u koje smo zabili noseve i usmjerili ih prema gore … vidjeli bi tamne oblake, koji su se kao vojska pred završni juriš postrojili duž cijelog velebitskog grebena.
Negiravši očito, nastavili smo kako je bilo i planirano - put Karlobaga, odnosno Dabarskih kukova … u nadi da je tamo vrijeme bolje. Stigavši u Karlobag, zaustavljamo se na parkingu i zovemo hotel Velebno … možda nam oni mogu reći što se to tamo gore događa. Vijesti su loše … hladno je, puše, kiša samo što ne padne. Di ćemo, šta ćemo … konzultiramo vodič. Pa Strogir nije tako daleko … i tako i bi!

Sa kvartom sa bio sam površno upoznat. Tamo sam prije par mjeseci po prvi put bio sa Orsatom, Krckom i Kristinkom. Kao i taj put, prvo sam se sa Anom zaputio u sektor zvan Sklop. Na brzaka smo popeli jedan lijepi na stijeni desno od sektora Sklop. Smijer se ne nalazi se u vodiči, pa ne znam kak se zove niti kako se službeno ocijenjen. Sastoji od 4 cugova, koja bih ocijenio sa 5b+ za prvi, 3 za drugi, 5a za treći i 4c za peti. Zadnja dva cuga se mogu komotno spojiti užetom od 60m.

Vrativši se na parking, nagovaram ekipu da odemo do sektra Strogir. Na samom početku staze za Strogir, odnosno Alan, bio je parkiran crveni sportski autić. Izgleda da je Sunčica tu!
Taman kad smo se opremili i krenuli sa parkinga prema stazi, srećemo Sunku i njezinog partnera. Oni su se upravo vratili iz tog sektora. Savjetuju nam da se zbog vjetra klonimo velikog Strogira. Tri lijepa smijera na malom Strogiru se nalaze u zavjetrini.

Staza koja se uspinje od ceste, pa do Turskih vrata vrlo je vjerojatno jedna od ljepših! Šumica koja je okružje pruža gotovo savršenu zaštitu od nemilosrdnih sunčevih zraka! Nakon pola sata laganog uspona stižemo do Vratiju - prekrasan vidikovac - idealno mjesto za odmor. Ispod nas se kao na dlanu prostire Rab, prema istoku su naborane stijene gornjeg dijela sektora Sklop, a ispred nas zelenilo Velebitskih padina.

Strogirski tornjevi se nalaze odmah iza zavoja. Kako nismo još nikad ovdje bili, čekalo nas je iznenađenje. Pred nama su stajala dva predivna bijela očnjaka! Moje je skromno mišljenje da je to jedno od najljepših penjališta koje sam do sada imao prilike vidjeti! Strogi se po ljepoti može bok uz bok nositi sa Dabarskim kukovima. S obzirom na broj mogućnosti, broj postavljenih smjerova je prilično mali.

Planinarska staza nas je dovela točno između dva tornja - na gadnu vjetrometinu. Staza za sektor ispod malog Strogira vodi sa njegove donje strane. Mi smo greškom krenu la gornje, pa nam je za do smjerova trebalo dvadesetak minuta probijanja kroz gusto raslinje.

Sektor Malog strogira ima dva i pol produžena sportska smijera. Svi odredom su ocijenjeni sa 6a. Radi se o položenim pločama i koji rade na principu trenja.

Prvo smo si uboli krajnje lijevi smijer po imenu “Magic Rabbit”. Najteži detalj je na samom ulazu, gdje se treba nekako dokopati vodom erudiranog tamnog žljeba - dalje je lako (recimo 5b). 60metarsko uže je taman dovoljno da bi taj smijer penjali ko sportski.

Slijedio je srednji smijer - “Mali strogir”. Ista ocijena, malo drugačija igra. Za razliku od prvog smijera koji smo penjali, koji ima jedan veliki težak detalj nakon kojeg je sve pjesma, ovaj smijer ima više manjih detaljčića. Zabava prestaje tek koji metar ispod štanda, kada počinje serija tramvajaca velikih ko kuća! Ako ćete ga penjati ko sportiski, za ovaj smijer svakako ponesite 70metarsko uže. 60metarsko je prekratko … može se … ali na knap!

Skroz desni smijer (6a+) nismo penjali … bilo je vrijeme da krenemo doma… na povratku smo vidjeli dugu … čak 2 puta! Lovorka je cijeli dan prespavala u autu … baš bezveze!

Zaključak: ludo vrijeme, ludo spavanje - ludi weekend!

ZAHVALA DUHANSKOJ INDUSTRIJI by Lovorka Čaja
Draga Duhanska Industrijo,

poučena situacijom iz jednog penjačkog dana, u jednom dužem smjeru, odlučila sam ti napisati zahvalu što nama, glupim robovima, ovisnicima supstance koju proizvodis, pružaš neopisiv užitak uvlačenja dima u nekad bila rozna nam pluća. Hvala ti što smo svojom gluposti nasjeli na tvoj jeftin štos ’s cigaretom nisi sam’ i privučeni bijelim smotuljkom počeli puniti tvoj džep, džep ove prekrasne države a na osobnim bankovnim računima mjesečno imati rupu od nekoliko stotina kuna.
Ne znaš koliko sam zahvalna što je dan koji počinjem prožet mirisom tvog produkta i što moje zavjese imaju žućkasti odsjaj kad sunce provuče svoje ruke kroz njih. Što one čudnovate posudice, koje nepušači doma imaju prazne, ja punim pepelom i što su uvijek sive i, uglavnom, čak i pušačkom nosu smrde.
Hvala ti što si mene ucinila još većim konzumentom jer ne samo da kupujem tu divnu kutiju, neprocjenjive divote, nego kupujem i razna sredstva za ubijanje tog mirisa za koji tvrdim da mi ne smeta. Kupujem i ogromne količine žvakačih guma, koje čiste moje zube i čuvaju ih od karijesa. Ti znaš kako se treba brinuti o zubima. Nema boljeg savjetnika od tebe!
Hvala ti što u je u mojoj kući prozor uvijek otvoren i što si me ponukala da pustim svježeg zraka. Hvala što svijet gledam kroz maglu. Zašto bi ga uopće trebala gledati bistro kada se u njemu događaju ružne stvari. Pravi si prijatelj. Čuvas me od tužnoga!
Kada zatrebam kavu a nemam svoj dozirani smotuljak, ne pijem kavu. Ti znaš da je kava štetna. Hvala ti što me uspiješ spriječiti od tog zla.
Kada odem u večernji izlazak okružena sam dimom. Tom sivom izmaglicom najveće ljepote koja zatomljuje sve mirise ovoga svijeta. Znoj tako ružno smrdi. Sigurno je bolje udisati miris dima nego znoja. Divna si, i na to si mislila. Hvala ti!
Kada se bavim sportom i kada sam jako napeta od napora, a moje aueole velike i nabrekle, volim te! Ti smiruješ moje tijelo i natjeraš te rozne priljepke da se ne pretjeruju. U zraku ima toliko monoksida. Hvala!
Hvala ti što na ljude koji me okružuju utječeš jednako i brineš za njih. Što brineš o tome da i njihova tijela trebaju pomoć, čak i ako nisu prepoznali svu tvoju ljepotu. Hvala što si tako nesebična!
I na kraju, uz tebe sam spoznala koliko je život kratak i da se događa sad! Hvala ti na tom bogatstvu i ljubavi koju gajim za svoj život! Tko bi volio imati 100 i izaći u novinama. Kako si samo obzirna!!!

Jednog dana, kada moj ljubavlju preplavljeni mozak shvati, ipak ćemo se morati razići. Jer ljubav je davanje i uzimanje. Vratit ću ti slobodu i zauvijek se riještit bijelog smotuljka iz svoje torbe. Samo da ti pokažem koliko sam o nesebičnosti naučila od tebe.
Jedva čekam taj dan!
Volim te!

Tvoja L.

FOTKE
Možete ih naći u našoj foto galeriji