Tako se zove smijer koji smo Jasna i moja malenkost penjali ove subote. Smijer se nalazi u sektoru Točila iznad Jablanca (mjesta poznatog po trajektu za otok Rab).
U sektoru se nalaze tri smijera, od kojih su dva penjiva … tj. barem smo tako mislili. Šumsku vilu mi je prije par mjeseci preporučio Klacko, pa smo se odlučili prvo zafitiljiti u njega.
Desno od Vile se nalazi još jedan lakši smijer (mislim 5b), koji smo planirali popeti kasnije.

DAKLEM, ŠUMSKA VILA
Smijer je ocijenjen sa 6a. S obzirom da sam prošlog weekenda uspjevao izaći na kraj sa slično ocijenjenim smjerovima na Malom Strogiru, usudio sam se zapucati u duži smijer iste ocjene. Sa 6a su ocijenjeni prvi i zadnji cug, dok su u sredini cugovi od 5b i 5a (mi smo ih spojili).

Prvi cug je vrlo sličan smjerovima na Malom Strogiru: na samom početku smijera je dobro osiguran detalj, nakon kojeg više nema problema.

Stigavši na prvi štand, iz oblaka koji se našao iznad nas se sručio takav strašan pljusak, da se kroz koju minutu cijela stijena pretvorila u pravi potok. Kao dva mačića koja su upala u lavor s vodom, sčučurili smo se na štandu čekajući da ta ljetna nevihta prođe. Taman smo pripremili uže za abseil, kada je pljusak otišao jednako brzinom kojom je stigao. Kroz slijedećih 15 miuta koliko smo sjedili na štandu, stijena se u potpunosti osušila! I tako … krenuli smo dalje.

Slijedeća dva cuga (5b + 5a), koje smo spojili, nešto su slabije osigurani, ali mnoštvo špiceva i pješčanih satova koje smo sreli putem pružili su solidno međuosiguranje. Stižemo tako na predzadnji štand. Štand se smjestio ispod malog balkončića u podnožju duboke pukotine između dva ćuka. Na štandu me dočekala osa blage naravi ali tankih živaca. Moje panično mahanja udovima u njezinom pravcu upravo je do izražaja dovelo ovu njenu drugu karakternu osobinu. Uz par brzih manevara i oštrih skretanja, uspjela je naći put do mojih leđa i tamo zabosti svoje boljno koplje! “Špaaanaaaj” začuo se krik iz dubine … koji me vratio u svijet realnosti … jebate, pa moram je zihrati! Spokoj nije potrajao predugo … nakon što sam otjerao izvidnicu, na mene je nasrnuo interventni osinji odred. Rezultat 2:0 za ose!

Kako bi izbjegao još koji gol u korist domaćina (osa), nakon što se Jasna pojavila na štandu, strateški se povlačimo na policu ispod drveta. Ne brinući o vremenu, a ni vremenu (meteorološkom) uživali smo u pogledu, naslikavali se … i onda smo krenuli zadati završni udarac Šumskoj vili - riješiti zadnji cug.

ZADNJI CUG
Ako se pitaš zašto jedan cug zaslužuje zasebno poglavlje … odgovor brzo slijedi: to je najgora gadarija s kojom sam se susreo u svojoj kratkoj ali zato siromašnoj penjačkoj karijeri. Kako sa prvim cugom nisam imao previše problema, brijo sam da ću slično riješiti i ovaj. Greška! Ono na štro sam naletio nikako ne bih mogao nazvati 6a.
Krenuo sam za spitevima i na prvi detalj naletio već nakon 4 metra ispod drvca. Umjesto da od spita idem ravno gore, ja sam isprečao kojih metar u lijevo i našao se u frci … “pufff … pant” i nekako sam se iskenjao do stabalca. Već sam pripremio gurtnu za međuosiguranje, kad sam skužio gurtnu na pješčanom satu desno od drveta. Ahaaa! Dakle, detalj se prelazi sa desne strane!

Sretno sam zaboravio znoj i muku, kada me zaskočio slijedeći detaljčić - radijator. U stvari radi se o dva žljeba udaljena oko metar. Za ruke nema apsolutno ničega … i tako barem dva metra! Iduće međuosiguranje je daleko gore. Stao sam u raskorak opirući se u vanjske stijenke žljebova i počela je borba za svaki centimetar. Pred sam kraj detalja, lijevi žljeb isčezava i odatle treba prečati u desno prema zamki (međuosiguranje). Na svu sreću, tu oprimci postaju malo konkretniji … ali samo malo.

I ovaj detalj se može lako izbjeći sa desne strane - kod spita pirije detalja prečajte kojih metar u desno - oprimci tamo su puno konkretniji!

Zadnji štand je na vrhu ćuka - sastoji se od jednog jedinog spita. Okolo ima pješčanih satova koji mogu poslužiti za ojačavanje štanda.

Ubrzo mi se na vrhu pridružila Jasna … opet naslikavanje, guštanje … došlo je vrijeme za spuštanje. U vodiču piše da se iz smjera abseila. No kako to izvestri preko samo jednog spita? Zovemo Orsata u pomoć … i naravno - rješenje je bilo jednostavno - abseila se po susjednom smijeru (ona 5-ica sa početka priče). Štand za abseil se nalazi u istoj visini kao onaj od Vile … treba samo isprečati par metara u lijevo preko šumice - do susjednog ćuka. Za abseil je preporučeno dvostruko uže, pa smo ga i ponjeli. No, moguće je i sa jednostrukim - ekipa je ostavljala zamke po spitovima po putu.

LUKOVO
Kad smo se sputili, bilo je već 18 sati … odustajemo od penjanja te susjedne petice. Krećemo nazad prema i putem stajemo u Lukovu - selu na pola puta od Jablanca do Senja. Lagani kupanac, pa večerica u lokalnom restaču osvjetljeni zelenim - na programu je bila finalna utakmica svjetskog nogometnog prvenstva: Francuska-Italija.

FOTKE
Nalaze se u foto-galeriji