No dobro, bili smo i na safariju, u posjeti plemenu Hadza a na kraju na Zanzibaru. Pa krenimo redom…

HELLO AFRICA
Bio je četvrtak 24.08. negdje oko 14 sati kada smo se na zagrebačkom glavnom kolodvoru ukrcali na vlak za Beč. Većinase od nas zadnji put u vlaku vozila kada smo kao pioniri išli u posjet Kumrovcu. Vlakovi su u to doba često zaudarali na luk i jeftini jeger. Bili smo ugodno iznenađeni kada smo otkrili da tome više nije tako. Odjeljak u koji smo se smjestili bio je klimatiziran, čist i krajnje ugodan. Na žalost ne mogu reći da je takav bio kad smo ga napustili u Beču. No, da ne duljim… u Beču smo uhvatili avion za Brussles, gdje smo presjeli na onaj za Nairobi. Nakon 8 sati provedenih na dvije čelične zmijer, te još 10 u oblacima, oko 20 sati slijećemo u Nairobi. Crna Afriko - stigla je TROMA DUPAD!

U zračnu luku po nas dolazi vozač iz hostela Backpackers, gdje provodimo noć (toplo ga preporučam:jeftino, čisto, sigurno!). U jutro slijedećeg dana nas ispred hotela kupi Impala shuttle, te palimo za Tanzaniu. Putem presjedamo u Arushi, prvom gradu nakon granice. Tamo presjedamo u drugi shuttle, te napokon stižemo u Moshi!

Hotel… posjet agenciji… dogovaranje detalja… i drugo jutro nas ispred hotela kupi shuttle - avantura počinje!

DAN 1. - MACHAME KAMP
Bilo je 9 sati u jutro 27.08. kada nas je po nas ispred Keys hotela stigao shuttle. Oko 10 sati stižemo do Machame ulaza. Na ulazu se upisujemo u knjigu posjetitelja, naš vodič Exaudi (a.k.a. Morpheus a.k.a. Izbjeglica) obavlja potrebnu papirometriju, a nosači predaju svoje terete na vaganje.
Na kraju svake dionice tereti se važu, te se izmjerena masa radi kontrole uspoređuje sa onom izmjerenom na početku. Kontrola je vjerojatno uvedena jer su nosači znali putem odbaciti koji dio tereta. A tko bi ih i krivio - nitko od njih ne nosi manje od 25 kg!
Čekamo oko jedan i pol sat, a vodič još uvijek nije uspio izaći na kraj sa birokracijom. Puca nam film, pa tražimo dopuštenje da krenemo … dobivamo ga, a kao bonus dobivamo i privremenog vodiča - Apoloa, kojeg preimenujemo u Svemirka.

Kišna šuma u potpunosti natkriljuje prvi dio staze. Prije no što je ova staza, zahvaljujući preporukama vodiča (Rough Guide, Lonley planet i sl.), postala jednom od najprometnijih, prvi su planinari znali naletjeti i na majmune, pa čak i leoparde! Danas beštijama nema ni traga - sve su se razbježale pred topotom gojzerica.

Putem po prvi put srećemo i ostale ekipe. Danas je na stazu ušlo ukupno 60 planinara! Za razliku od Inca traila na kojem smo bili prošle godine, čini se da ovdje ne postoji neko ograničenje na broj ljudi.

Raslije se postepeno s visinom suši i prorjeđuje, a put se pretvara u jastuk prašine. Nosači koji nas stalno pretiču iza sebe podižu kovitlac prašnog oblaka. Nakon 5 sati uspona stižemo do Shira campa. Sluznice naših dišnih puteva presvučene su crnom mješavinom sluzi i crne prašine! Ne želim niti razmišljati što se sve u toj prašini nalazi! No možda bolje i ta nego blato. Za vrijeme kišne sezone ovo je sigurno prava kaljuža!
Suha mrtva stabla i niska crnogorica čine vegetaciju koja okružuje ovaj kamp. U popodnevnim satima se iz šume ispod nas počela uzdizati magla, tvoreći prilično spooky kombinaciju!

Kod zelene limene kućice nosači važu svoj teret, a mi se upisujemo u knjigu … i ponovo ista aposurdna pitanja: broj putovnice, zanimanje … kakva pitanja takvi i odgovori, pa Troma Dupad upisuje svašta: boxer (Siki), sex profesor (Ivana), punk drummer (Robi), porn actor (Nikola). Ostalim planinarima nije se previše dopao naš smisao za humor.

Iznad nas sremežljivo po prvi put proviruje Kibo … nagutat ćemo se mi još dosta prašine prije no što stignemo do vrha!
Šatori su bili podignuti u donjem dijelu kampa, na lagano nagnutom terenu. Kad smo polijegali, počeo je pravi rat s gravitacijom. Trenje između podloška i vreće za spavanje, tj. njegov nedostanak, pretvorio je spavanje u bal na ledu! No valjda je to dobro za aklimatizaciju!

DAN 2. - SHIRA KAMP
Dvije termosice vruće vode, mlijeko u prahu, instant kava u prahu, Milo - kako u prahu, Blue Band margarin, pola jaja, jeftina hrenovka i toast. Bio je to doručak koji nas je dočekao na klimavom rasklopovim stolu skrivenom u zelenom četvrtastom šatoru. Isto će nas čekati svakog jutra idućih pet dana - svakako ne hrana pobjednika! No dobro … nešto se pojesti mora. Još nas pere početna nervoza i strah od visinske bolesti, pa u sebe natačemo ogromne količine tih instant napitaka!

Pakiramo vreće i podloške, te brdo ostale krame u ruksake. Radimo to tek prvi put, a već nam je pun kufer! Krećemo u drugi dan. S obzirom na vrijeme hoda i visinsku razliku, pred nama je najlakši dan cijelog uspona.

Prašina, u čijim smo oblačićima uživali prethodnog dana, postaje sve tanja i pretvara se u crvenkastu vulkansku stijenu. Kako se uspinjemo, vegetacija polako postaje sve rjeđa. Nakon nekog vremena ulazimo u oblak, maglu ili kišu… teško se odlučiti. Ubrzo ne vidimo više od nekoliko desetaka metara oko sebe.

Na pola puta radimo pauzu za gablec. U kampu su nam podijelili oskudne lanč pakete. Žuljamo suhe sendviče sa mrkvom, banane i slične delicije.

Nakon 4 sata hoda stižemo do Shira kampa. Vjerujemo na riječ našem vodiču, jer kroz gustu magluštinu jedva naziremo tlo po kojem hodamo! Nekako pronalazimo put do naših šatora. Nakon ručka se magla, odnosno oblak malo razišla, pa sa drugim vodičem Jumom odlazimo do Shira pećine. Radi se o majušnoj poluspilji - ništa spektakularno. Na večer se preko kampa ponovo navlači oblak, a temperatura pada. Zbog velike relativne vlažnosti zraka kao i njegovog malog tlaka hladnoća prodire sve do kosti! Nakon večere se brzo zavlačimo u vreće i pokušavamo uhvatiti barem malo sna. Kroz maglu i vjetar koji je puhao oko šatora u redovitim razmacima čuje se rezignirano gunđanje, zatim zvuk otvaranja ciferšlusa, topot stopala koji se udaljuje … ponovni topot u suprotnom smijeru, zatvaranje ciferšlusa, šuškanje vreće, te blaženi uzdah - to je posljedica hektolitra popijenih tijekom dana.

DAN 3. - BARRANCO KAMP
Predivno i vedro jutro pokucal/pošuškalo nam je na šator. Juha od oblaka, magle i kiše, u kojoj smo se krčkali cijele noći, netragom je nestala! Sad nas je okruživao samo nepregledna kružnica horizonta, mt Meru sa jedne, a Kibo sa druge strane. Toplina sunca, koja se po nama prolila kada je ono provirilo preko obronaka ovog ugaslog vulkana, otopila je svu krv koja nam se protekle noći sledila u žilama.

Uživali smo u tom suncu … dobro raspoloženje ponovo je zavladalo među nama … barem do doručka - ponovo mlijeko u prahu, Milo, Blue Band, pola jajeta, jeftina hrenofka i da ne zaboravim - čaj Kilimanjaro. Ova pažljivo sastavljena mješavina najljekovitijeg bilja ne samo da liječi sve bolesti poznate čovječanstvu, već lijeći i pokoju koja još nije ni otkrivena!

Nahranjeni čistim kolesterolom pucamo od snage, te krećemo dalje. Danas je na redu dan za aklimatizaciju. Iz Shira kampa na 3.600 mnm popest ćemo se do Lava towera na 4.200 m, nakon čega ćemo se spustiti do Barranco kampa ponovo na 3.600 m.
Uspinjemo s laganom padinom ostavljajući kamp ravno ispod nas. Oblaci, koji su do tada kao bijela opna bili razapeti preko cijele doline, počeli su kliziti uzbrdo. Sat vremena nakon što smo napustili kamp, on je već cijeli bio ispod bijele koprene.

Pejzaž se na očigled mijenja, pa i sitno raslinje u potpunosti isčezava. Ulazimo u zonu mjesečeve površine. Tri sata nakon polaska iz Shira kampa stižemo na raskrižje: ravno za Lava tower, a desno prečica za Barranco kamp. Mi naravno idemo težim putem - za Lava tower - navodno je dobro za aklimatizaciju.

Oveća hrpa crnomanjastog kamenja - to je Lawa tower. Iz daljine vidimo da se neka ekipa uspjela uspeti gore - sigurno neki nabrijani tipovi. Dokopali smo se i mi odmorišta podno tornja. Tu je osrednje stado ljudi koja vjerojatno čeka nabrijance da se spuste. Dobro, priznajem da smo se i mi nabrijavali da se popnemo. Sva sreća pa je toranj obavila oblačina kroz koju se više ništa nije vidjelo - odustali smo od te fiks ideje.

Radosni zbog te činjenice spuštamo se sa 4.600 metara prema Barranco kampu na 3.800 m. Negdje iznad nas u oblacima su ostaci ledenjaka Arrow. Topljenje komada ledenjaka koji su se odlomili i obrušili sa vrha stvorili su duboke vododerine. Putevima koje je stvorila jaka vodena bujica sada teče oskudni potočić. No, oskudan kakav je, i to malo vode puno znači za bilje koje smo ponovo počeli susretati uz stazu. U daljini ispod oblaka iz kojeg smo upravo izlazili nazirali su se šatori - tamo nas čeka večera!

Kamp Barranco se smjestio u dubokoj istoimenoj dolini ograđenoj strmim Barranco zidom sa jedne i padinama jednog od obronaka sa druge strane. Na ulazu u kamp razgranala se šuma čudnog visokogorskog bilja. Prema kampu, odnosno od njega, vode tri staze: prvom smo se mi spustili sa Lava towera, druga se mukom uspinje uz Barranco zid, dok se treća spušta prema dolini. Nadmorska visina na kojoj se ovaj kamp nalazi je približna onoj od Shira kampa. Bez obzira na to, kampiranje ovdje bi trebalo biti ugodnije, jer za razliku od prethodnog kampa koji se nalazio na vjetrometini, ovaj je dobro zaštićen od propuha.

Poziv za večeru. Okupljamo se u zelenom šatoru - blagavaoni. Svi su pomalo promrzli i snuždeni. Krcko i Kristinka imaju glavobolju, Robi ima temperaturu, koja i mene počinje hvatati. Jedino su Siki i Ivana ko novi! Nakon večere, svako si je čvaknuo po jedan MaxFlu i u šator. Kao i prethodnog dana poslijepodne se preko kampa navlači magla - our sister. Pada napokon i mrak, pred kojim se magla povlači. Gledamo južno zvjezdano nebo, mjesec… šatori kao lampioni u oceanu tame.

DAN 4. - BARAFU KAMP
Zvoni telefon … “naručili ste buđenje”. Otvorivši ciferšlus već poslovično najprljavijeg šatora u kampu, pred nama se prostro najljepši dan do sada. Danas ćemo morati odraditi dobar posao pripreme za završni uspon. Maxflu koji sam čvaknuo sinoć odradio je svoj posao - osjećam se odlično. Upoznajemo dvojicu braće iz Irske koji su isto sinoć stigli u kamp. Starijem od njih ovo nije bio prvi pokušaj uspona. Prije godinu dana išao je istom stazom kao i mi danas. Strašnu glavobolju koju je dobio već u Shira kampu skrivao je od svojeg vodiča. Odustao je u noći kod završnog uspona. Ove godine se oboružan mlađim bratom i Diamoxom. Zaželjeli smo im puno sreće!

Naš današnji put počinje zahtjevnim usponom uz Barranco zid. Potok, koji smo vidjeli jučer spuštajući se sa Lava towera, ojačan pritokama utire svoj put prema samom podnožju zida. Tu se lomi u dva predivna slapića sa jezercem u svojem podnožju. Probijamo se preko razbijenih stepenica zida - na mjestima lakše trojke. Unmatoč glomazom i teškom teretu koji nose na glavama, nosači nas pretiču bez previše teškoća. Kao dlan ispod nas se izležavao plato na kojem smo noćili. Siki je cijelo vrijeme na čelu kolone, dok se Kristinka i ja vučemo na začelju.

Kibo svako toliko proviruje preko ruba zida. Sad je već konkretno blizu … gotovo da se možemo zakleti da na njegovim snjegovima vidimo ljude! Njegova ledena kapa se polako ali sigurno topi. Uspoređujući sada slike koje smo sami načinili sa onima iz raznih vodiča, ne možemo ne primjetiti golemu razliku u količini snijega! Topljenje leda sa vrha formiralo je ledene bale koje kao da se cijede preko strmih tamnih stijena. Sigurno gore ima neki zanimljivi mix za popeti! Na vrhu zida mnoštvo turista/planinara kao morževi lješkare na škrtom suncu. Siki hvata priliku, pa zašprehava “dobru” švicarku … bez uspjeha.

Od zida do Karangu kampa odradili smo dvije uzbrdice. Na prvoj upoznajemo stariji češki bračni par. Viđali smo ih prethodna tri dana, ali smo brijali da su Francuzi. Gospođi je bilo loše, pa su polako napredovali - otprilike tempom Trome dupadi. Kontakt je napravio njen muž, koji je po jeziku prepoznao da smo Hrvati! Pokušpali smo se sporazumjeti na simplificiranom hrvatskom, ali nismo došli dalje od ahoj. Na svu sreću, pa su izmislili taj engleski - ne znam kako bi se ljudi inače sporazumijevali!
Duga uzbrdica je bila nešto ozboljnija, no bili smo upozoreni: “do Karangu kampa ima završnih 20 minuta pakla”. No dobro, nije bilo tako strašno - “noga pred nogu” sistem!

DAN 5. - ZAVRŠNI USPON

DAN 6. - SILAZAK u MOSHI

VIDEO
Evo i dva video uratka: na prvom je snimka nosača oko sat vremena iznad Shira kampa na putu za Lava tower. Drugi video je snimljen na samom obrubu kratera negdje na pola puta od Stellar pointa do Uhuru peeka.

U slijedećem članku čitajte o safariju kroz rezervate Serengeti i Ngorongoro, te kako nas je iz sna prenula rika lavova i dvije hijene…