Što zbog drugih obaveza a što zbog ipak najavljene umjerene i jake bure Domagoj i ja odlučujemo se samo za jednodnevnu laganiju turu bliže obali. Izbor je pao na Grgur i Goli otok ili kako smo od šale prozvali Jailhouse tour tj. tura oko zatvora. Svima je poznata zloglasna zatvorska prošlost Golog otoka no u sjeni ostaje podatak da je na susjednom otoku Grguru bilo slično zatvorsko zdanje ali namjenjeno samo ženskoj populaciji.

Stižemo rano ujutro u Lukovo, selo u zaklonjenoj prirodnoj lučici podno Velebita, 18km južno od Senja po magistrali pa onda strmo dolje, nasuprot Golog otoka. U lučici idila.

Ljetna jagma je odavno prošla. Bacamo neobaveznu ćakulu sa lokalnim ribarom, čini se da nije shvatio zašto smo došli. Ali nije zato zaboravio spomenuti da imamo 2 jezera u Zagrebu pa što će nam onda more. Dobro je informiran, nema što. Na brzinu se spremamo, kajaci u more i ajmo, treba krenuti.

“Aloooo, di ćete vi?! Jel’ znate da je najava bure?” odzvoni se uvalom glas sa policijskog glisera vezanog uz mol. “Znamo, znamo, prespavat ćemo na Golom otoku ako zagusti”, odgovaramo. Murjak skeptično odmahuje glavom i vjerovatno se vidi kako usred noći isplovljava po olujnoj buri i traži dva pametnjakovića u nekakvim sandolinama.
Odmah po izlasku iz Lukova dočekuje nas slabo jugo i mali valovi od 20cm, naravno bočno. Eh, možda to izgleda nebitno ali svatko tko je probao veslati kajak po moru zna da čak i mali vjetar ima tendenciju okretati kajak prema vjetru što znači da treba puno jače veslati s te strane kako bi se održao smjer a na dužem pravcu to može biti dosta bolno. Zato ne uzimamo najkraću zamišljenu liniju prema Grguru nego hvatamo smjer direktno prema Golom otoku nadajući se da će nas neko vrijeme štititi od vjetra i valova dok veslamo tik uz njegovu obalu. Istočna i sjeverna strana Golog otoka je velika litica sa malom mogućnosti iskrcavanja no zato nam dobro služi kao zaštita.

Stižemo do najsjevernije punte Golog otoka i od tuda hvatamo smjer sjeverozapada prema Grguru i njegovoj istočnoj strani. Sad će nam dobro doći onaj južni vjetar i valovi u leđa da nas malo ponesu i olakšaju umorne ruke no danas izgleda ne možemo očekivati pomoć. Vjetar i valovi potpuno prestaju. Nije da se bunimo, nastala je prava bonaca, sunce počinje pržiti i klizimo uz šumovitu ali isto tako nepristupačnu liticu obale Grgura.

S desne strane se nalazi još jedna velika gola litica zvana otok Prvić.

Približavamo se najsjevernijoj punti otoka Grgura, obala se postepeno spušta i počinjemo zamjećivati veliki broj bunkera dobro uklopljenih u okoliš. Obilazimo rt i na sjeverozapadanoj strani otoka nalazi se velika uvala sa šljunčanom plažom u njenom dnu kao i ostacima kompleksa nekadašnje ženske kaznionice. Napravit ćemo tu pauzu, prošetati se malo i naravno okupati.


U strahu od najavljivane bure, brzo krećemo dalje. Obići ćemo Grgur sa JI strane i krenuti prema Golom otoku ponovo. Grgur je jako šumovit otok sa mnoštvom obalnih bunkera tako da se pitamo da li ih je stvarno bilo potrebno toliko zbog čuvanja ženskog zatvora ili se tu radilo o još nečemu.

U svakom slučaju trebat će se vratiti i napraviti jednom neku treking turu po Grguru. Vjetra i dalje nigdje, more ne može biti mirnije, sunce i dalje prži, nikog na vidiku, tišina, hvatamo ritam i uživamo, svaki u svojim mislima.

S desne strane ostavljamo otok Rab i idemo direktno ka pristaništu na Golom otoku.

Sad već imam čisti pogled na Velebit te se osjećam malo sigurnijim jer ne vidim zasad još nikakve naznake bure a odavde mogu bolje kontrolirati situaciju u Podvelebitskom kanalu.
Ostavljamo kajake na nekadašnjem kupalištu čuvara i ostalog službenog osoblja, vjerovatno su oni bili jedini malobrojni koji su svojevremeno tu uživali.
Krećemo u kratki obilazak jer dan neće dugo potrajati a trebali bi uhvatiti još nešto dnevnog svjetla za povratak. Vraćamo se u kajake i obilazimo Goli otok po južnoj strani da zatvorimo krug.

Mrak već počinje padati a nas očekuje još najgori dio a to je prelazak Podvelebitskog kanala.
A sad se i počinje s Velebita sjurivati ona bura kojom nam se meteorolozi prijete cijeli dan. Sve izgleda da će onaj murjak dobiti priliku za noćnu vožnjicu i čuvenu rečenicu “A rekao sam vam”. Jedina utjeha, ako se to može tako nazvati, je ta što nam vjetar i valovi dolaze direktno s pramca pa ipak uspjevamo veslati u željenom smjeru. Inače bi se teško održavali iznad površine na onim refulima. A mrak još samo pojačava doživljaj. Na ulazu u Lukovo je svjetionik i taj bijeli bljesak svakih nekoliko sekundi je naš cijeli svijet ovoga trenutka. Direktno prema njemu. Palim već pripremljenu čeonu lampu da ako me izvrne bar znaju gdje sam potonuo Zalijeva nas preko glave a vjetar pokušava čupati veslo iz ruku. Ali nedam ga ja samo tako. Još je malo do zavjetrine i Lukova. Sa zvonika se čuju zvona. Ovaj put nisu za nas. 7 je sati navečer. Poštovana obalna stražo, možete mirno spavati, nećete morati na more noćas, barem ne zbog nas. Doduše, možda je neki čeh tamo negdje…

Denis