Nakon duge i hladne zime provedene u garaži, ovog vikenda je moj bicikl dobio prvu priliku da ponovo guta kilometre i propinje po neravninama.

U subotu sam sa Orsatom išao penjati na Kalnik … što ne bi bilo ništa posebno da tom prilikom nisam istegnuo biceps … to je omelo planove koje je smislio Denis. Naime, mislili smo sey-akom veslati od Senja preko Prviča do Baške i nazad. Međutim kljakava ruka sa kakvom sam se vratio sa Kalnika nije ostavljala previše prostora za višesatno veslanje.

Zato smo promijenili plan i uzmjesto dvodnevnog veslanja napravili cjelodnevnu biciklističku turu Medvednicom. Izlet se protegao preko cijelog dana ne zbog bijesne kilometraže koju smo prošli, nego zbog jadnog stanja u kakvom se obojicam nalazimo.

Krenuli smo iz Markuševca makadamom prema Hunjki. Po prvi put sam na jednu biciklističku turu nosio pulsmetar. U prvih par kilometara brojke na spravi se nisu spuštale ispod 170 otkucaja u minuti. Bilo je to puno previše! Ubrzo sam potrošio sve zalihe energije koje sam imao u mišičima, a šaltanje u aerobni režim mi nije nikad bila jača strana. Uhvatila me mala snaga i do Hunjke sam morao stati valjda 4 puta.

Stigavši tamo osječao sam se gotovo kao u trenutku odustajanja na zadnjem Velebitskom trekingu na kojem sam nastupio - totalna slabost. Gledao sam samo gdje bih se legao. Na svu sreču Denis je uletio sa čokoladicom, koja mi je dala snage za nastavak vožnje.

Andrija, Martina i pas su u to vrijeme baš stigli na dom Gupčeva Lipa. Morali smo odlučiti: idemo nazad dolje istim putem ili čemo se zaletiti do Lipe. Kao što se iz naslova posta može zaključiti - išli smo za Lipu. Krenuli smo prema istoku stazom broj 1, koja vodi duž cijelog grebena Medvednice. Suprotno očekivanjima nisu nas čekale samo lagane nizbrdice, nego i pokoja kratka dionica uzbrdice. Sva sreča pa niti jedna nije bila preduga, jer su mi snage več opet bile ispod neke upotrebljive razine.

Dovukli smo se napokon i do doma. Priroda je na ovom mjestu stvarno predivna, bez gomile limenih ljubimaca i lažnih planinara koji tako dominiraju dijelom Medvednice od Hunjke, pa sve do Risnjaka. Izvalili smo se na klupici poviše doma, naručili klopu i Coca Colu. Infuzija tog čarobnog smeđer nektara u kombinaciji sa gustom povrtnom juhom kap po kap vračala je energiju i snagu u moje usahle mišiče! Nakon sat vremena odmora bili smo spremni za povratak.

Spustili smo se strmom stazom do makadama. Makadam se brzo pretvorio u asfaltiranu cestu, kojom smo potonuli među proljetno zelene brežuljke. Spustili smo se do centra Čučerja.

FOTKE
Stavio sam samo dvije fotke online i to na www.panoramio.com. Prva slika prikazuje Čučersku crkvu - nalazi se na početku ovog posta. Na drugoj fotki je kapelica Majke Božje od Puta.