Ovaj weekend je bio pun događanja. Pustolovi su se razmilili na tri različite lokacije diljem lijepe naše: Jimbo sa Martinom (djevojka mu) se šetao Učkom, Robi i njegov prijatelj Edo su odradili kraču turu Velebitskog pustolovnog trekinga (45km), poveča ekipa koju su činili Andrija, Denis, pridruženi Domagoj i Nikola spuštali su se slapovima Zrmanje i konačno Martina je predvodila veseli, ali čangrizavi biciklistički trojac Icu i Dugija od sv.Roka preko prijevoja Mali Alan do Obrovca. Pa kako da sada sve to opišem!? Pokušajmo ovako…

UČKA by Jimbo
me: gdi si ti bio?

Dražen:učka
ja i martina naravno
ali doslovno !
nikoga nije bilo
par lokalnih planinara ujutro u subotu i nedjelju ali u domu NIKOGA
osim vojka naravno
munjen ko i uvijek
prvi dan se popeli na poklon, pa na vrh (umrli oboje)
kondicija vise ne postoji ni u tragovima
ruksak mi ledja slomio
drugi dan smo kao planirali na planik ali su najavili veliku vrucinu, nije bilo oblaka na nebu pa smo osli prema lignju preko knez grada
nu, kad smo dosli do krizanja za knez grad, na kraju nam se nije dalo!
u sumi je bilo ok, ugodno, samo su staze koje smo koristili malo losije oznacene, neke uopce nisu, od onih koje standardno koristimo na uckoj
pa smo malo trazili i vrtili se… itd…
bilo je ok
odmorio sam se
psihicki, i sad znam koliko sam jadan
gore doduse ima ljudi sto trce, voze bicikle, bas ekipa koja se priprema na nesto…

ZRMANJA u 2 DANA
Mjesto sastanka je bilo mjesto Muškovce, preciznije istoimeno izletište. Iz smijera sv.Roka su autima stigli Andrija, Denis i Domagoj, gdje su na početku njihove ture ostavili Martinu i čangrizavi dvojac - Icu i Dugija. Dok smo slagali oba kajaka na jedan auto i oblačili opremu, pristupio nam je brko u majici sa amblemima nacionalnog parka i sličnim šeširima:
- on: Kamo čete …
- mi: tu čemo i tu …
- on: morate platiti ulaznice …
- mi: ulaznice !? …
- on: da da, svaki 25 kn.
… i mi platimo 25 kn svaki … i dobijemo letak na kojem nam je lik olovkom napisao “ulaznica za 4 osobe - 100Kn”
- Domagoj: zar je ovo ulaznica!? možemo mi dobiti račun?
- on: pa to vam je račun za ulazak u park prirode, veslanje …
- Domagoj: to nije nikakav račun …
prepirka se nastavila… no bez rezultata - nešto što izgleda barem kao ulaznica koju se dobiva kod ulaza u npr. Paklenicu nismo dobili.
Ostavljamo jedan auto u Muškovcima i penjemo se nazad na Magistralu - plan je spust početi kroz kanjon Krupe. Denis i Domagoj su obojica več vidjela gornji dio toka Zrmanje, pa im to nije bilo toliko zanimljivo. Slijedimo putokaze na kojima se nalazi slika kajaka … i spuštamo se sa magistrale do do doline Krupe - travnata dolina okružena kršem. Auto ostavljamo u debelom hladu kraj manastira i uskačemo odmah nakon mosta.
Probijamo se kojih 200m kroz šibljem i šumom obrasli plitki vodotok. I taman smo uspjeli nači dublju vodu kroz koju čemo moči veslati, kada nas sa jednog stabla koje se nadvilo nad vodu zasljepljuje blic foto aparata. ftw!? Ubrzo smo razaznali da na grani čuči čovijek sa fotoaparatom u jednoj, a rokovnikom u drugoj ruci. Na sebi ima košulju sličnu onoj koju je nosio lik koji nam je sat vremena prije toga naplatio “ulaznice”.

- on: doči čete ovdje i izvuči kajake van iz rijeke…
- mi: wtf!???
- on: u opasnom ste prekršaju
- mi: platili smo karte
- on: napravit čemo zapisnik, pa čemop pozvati policiju … iči sud …
- mi: ???

Izvukli smo kajake na suho i nastavili prepirku … ispostavilo se da je lik rejndžer, a veslanje Krupom zabranjeno zadnje 2 godine. Kanjon je opasan, a veslanje zabranjeno zbog zaštite sedrenih barijera. Onaj brko sa početka priče mu je javio da smo tražili račun i znao je da dolazimo… uglavnom nakon sat vremena prepiranja uspijemo izgladiti stvar. Rejndžer nas upučuje prema Kaštelu A1egarskom - startnoj točci na rijeci Zrmanju.

Stigavši do Zrmanje napokon smo se počeli spuštati! Kod Kaštela A1egarskog je bilo samo 30 cm vode - nedovoljno za rafting i standardne kajake. Zato je bilo kao stvoreno za sit-on-top Dag! Veslali smo u komadu sve do Velikog Buka, gdje smo bacili malu pauzu, kupanac, tuširanje ispod slapova…. nastavljamo dalje sve do Oblog Buka.

Kada je voda visoka, Obli buk postaje opasna “rola”, preko koje se sigurno može proči samo sa raftom … ali ne i kajakom. Kako je sada vode bilo malo, usudili smo se spustiti uz krajnje lijevi rub slapa. Na kraju jezika se nalazi kamen, koji je zvrnuo Andriju i Domagoja koji su se prvi spuštali (vidi video). Rješenje je u naslanjanju na veslo prema kamenu - ne od njega. Mi smo pokušali tu taktiku, ali s polovičnim uspjehom: ja sam ispao iz kajaka. Kako več dugo nisam veslao niti prakticirao naslanjanje na vesla, napravio sam to nedovoljno odlučno. Kod Oblog Buka smo proveli dosta vremena skačuči sa stijene koja ga nadvisuje u zapjenjenu bujicu - kakva uživancija!

Slijedeči zanimljivi detalj je bio Ogarov Buk - ili takozvani ministarski slap. Mjesto na kojem je nastala slavna fotografija aktualnog poljoprivrednog ministra Čobankoviča. Predivno jedno mjesto, na kojem srečemo dosta mladeži koja se tu kupala. Proučavamo slap sa svih strana, međutim ne odvažujemo se na skok niz tih 4 metra. Prilazi nam jedna djevojčica …

- ona: gumenjaci idu tu lijevo, a vaki kake vi imate tu desno od grma…
- Domagoj: ma nisu to takvi kakve mi imamo - to su ti bili neki drugi
- ona: jesu jesu - isti taki kake vi imate
- Domagoj: ma nisu - ti si vidjela nešto drugo
- ona: oš’ da ti ja pokažem ?
- Domagoj: ???
- ona: daj mi kajak i veslo
- Domagoj: evo ti i kaciga

I mala ni pet ni šest nego se se spusti niz slap!

- mi svi: ideeeššš !!!!

Nakon male smo se spustili sa malo manje uspjeha Denis i ja. Nismo se prevrnuli, ali moglo je i bolje… predivno. Zahvaljujemo se maloj (svaka čast!) i nastavljamo dalje do Muškovaca. Biciklistički dio ekipe se do sada več spustio do Obrovca i nastavio do mora. Sastajemo se sa njima, večeramo u restoranu “Tisno” na samom Karinskom A1drilu, a spavamo na napuštenom autobusnom kolodvoru u Obrovcu.

Slijedečeg dana, u nedjelju nam se u Obrovcu pridružuje ekipa iz K.K. Končar: Stipe, Tomislav i Vedran. Zajedno sa njima prolazimo donji tok Zrmanje sve do ušča u more. Tamo radimo kraču pauzu - kupanje. Odatle nastavljamo prema Maslenici, prolazimo ispod oba mosta i iscrpljeni (ja sam razbijen ko zvečka) stižemo do Rovanjske.

Daljinar:
- Prvi dan
-> 0 km - Kaštel A1egarski
-> 4,67 km - ušče Krupe u Zrmanju
-> 9,3 km - Muškovci
- Drugi dan
-> 0 km - Obrovac
-> 10,83 km - ušče Zrmanje u more
-> 14,97 km - Maslenica
-> 20,03 km - Rovanjska

BICIKLOM od sv.ROKA do OBROVCA by Dugi
Sad ja ču probat ukratko opisati kako je to bilo pa ti probaj pitat Icu možda i Martinu da i oni opišu pa da spojiš u jedno sve, a i usput nas ispraviš ili nam nadodaš ono što fali. (op.a. neka se jave ako žele išta ispravljati)

subota:
Stali smo ispred tunela Sv. Rok. Istovarili bicikle i ruksake spremili se i krenuli. Prvih 3 km je bilo asfaltirano, a kasnije je krenuo makadam i pijesak. Nama koji nismo baš neki penjači sa biciklima bilo je dosta nezgodno se voziti po takvom terenu jer ako upadneš u dublji pijesak onda te bicikl počne bacat na sve strane i možeš čak i pasti. Put do vrha je bio dosta lagan i bilo je dosta hlada jer je bila šuma. Do vrha je bilo oko 11 km.
Onaj isti problem koji smo imali za gore je bio i za dolje, stim da je sada još gore jer moraš kočiti i paziti da ne skreneš jako jer bi mogao pasti u minsko polje koje je svuda oko nas. Spust je bio jako lijep. Sve te stijene oko nas, more u daljini, pašnjaci, šuma … ma divota. Bilo je toplo ali ne prevruče i super za disanje (naročito meni koji sam alergičar i astmatičar). Prošli smo iznad tunela Sv. Rok i vidjeli ogromnu gužvu auti koji čekaju prolaz kroz tunel prema moru. Nakon desetak minuta spuštanja smo se spustili do magistrale i nastavili smo dalje prema obrovcu. Na putu do Obrovca smo vidjeli tvornicu Glinicu. Tvornica koja je izgrađena i nije radila niti jedan dan i sad je ostalo to nekakvo groblje zgrada.
Nakon toga je dobar jedan spust u Obrovac. Tamo smo se sjeli u prvi birc i htjeli čekat ove što veslaju, al smo shvatili da bi ih čekali dosta dugo, pa smo nastavili pedalirati do prve moguče plaže da se okupamo u moru. Popeli smo se gore na magistralu i krenuli prema Zadru. Došli smo na mjesto Meka Draga i tamo se osvježili i čekali veslače. Ukupan put od početka do Meke Drage je bio oko 55 km, a osječaj je bio oko 150 km, ne zbog umora nego zbog svega što vidiš.

nedjelja:
Sa autom do Maslinice. Od tamo sa biciklima preko mosta i do Novigrada. Prvo smo krenuli prema Zadru al smo se po putu odlučili drugačije. Ovaj put je bio dosta kratak, ali to nam je i pasalo jer je bilo jako vruče, najjače sunce, bili smo umorni i nije bilo puno prometa prema tamo. Od Masliničkog mosta (starog) do Novigrada je bilo oko 25 km. Tamo smo se okupali i pričekali da nas pokupe sa autom.

SLIKE - Zrmanja

SLIKE - Biciklom preko Malog Alana (by Dugi)

VIDEO - Zrmanja

KARTA - Zrmanja (za info klikni na ikone)

KARTA - bicikliranje (za info klikni na ikone)