Ukupno dužina staze: >43km

Ukupna elevacija: 2706m

U tablici niže se nalaze vrijednosti koje su skinute sa GPS-a. Napomene:

• Vrijednost visina odstupaju od stvarnih, jer je računanje visine kod GPS podložnije grešci nego računanje lokacije.
• GPS je na nekim dijelovima gubio signal (Mala i Velika paklenice), a na nekim je dijelovima “poludio” te snimio pogrešne točke (i do 5km dalje od stvarnih). Ova druga manifestacija nema objašnjenja, izuzev mogučih refleksija GPS signala od okolnih stijena. U šumama GPS nije gubio signal, več samo preciznost u manjoj mjeri. U svakom slučaju, GPS ruta je na nekim mjestima ručno modificirana (pa i kračena), te je stoga ukupno pređena udaljenost veča od 43km.
• Tempo kretanja je bio “malo jači planinarski”, ali bez planinarskih odmora (podrazumijeva vađenje graha i sarme iz ruksaka), te su stoga vremena interesantna planinarima koji planiraju ture u ovom dijelu velebita.
• Barometarski altimetar na GPS-u je izračunao ukupnu elevaciju od 2706m, od toga se 2000m “nabere” do Svetog Brda. No pravoj stazi treba oduzeti 124m elevacije koju smo izgubili odabirom krivog puta na samom početku staze. Dakle, sama trekking tura ima elevaciji od cca 2582m (moja procjena prije trke je bila 2500m).

OPIS KRETANJA
Start trke je bio na Jadranskoj magistrali ispred Hotela Alan. Ruta je potom kretala u smjeru ulaza u NP Paklenica (Velika Paklenica), te potom biciklističkom stazom koja počinje na samom ulazu u Veliku Paklenicu prema Maloj Paklenici. Biciklističkom stazom. U jednom trenutku, netom prije ulaza u Malu Paklenicu, niska trekkera orijentacionista početnika pripravnika sa slabim osječajem za prostor i deskriptivne instrukcije (Biciklistička staza!) je skrenula sa biciklističke staze na glonđe, a ja zajedno s njima. Isprva, potpuno se posvetivši snimanju, nisam ni primijetio razliku u terenu, da bi ubrzo moje prigušeno pitanje “Zašto nismo na makadamu, nije li ovo krivi put” ostalo lutati zrakom poput sjemena maslačka u prolječe, prigušeno šutnjom drugih i vlastitim umirivanjem koje me je tako varljivo uvjeravalo da drugog markiranog puta osim onog kroz Malu Paklenicu ovdje nema. Naravno da ga je bilo, a čak sam razmišljao da ga koristim umjesto teškog provlačenja kroz kanjon Male Paklenice. No koga to zanima. Kada sam u daljini začuo glas gospođe Čobanice, počeo sam opet sumnjati u ispravnost ove rute, no grupica zbunjenih trekkera koje smo zatekli na račvanju staza u proučavanju karte (”kako se ovo okreče?”) ničim nije dala naslutiti da im je netko prije rekao da su na krivom putu. Gospođa čobanica, na koju smo tako sretno naišli, je opetovano mojoj grupi objašnjavala da smo na krivom putu. Opet zbunjeni pogledi i nevjerica: “Pa kak?” Moj je izvježbani mozak, gotovo istog trena nakon samo 30 sekundi povezao poveči broj snimljenih činjenica (2, one jadnike koji su se mučili sa sklapanjem karte na raskršču i riječi gospođe Čobanice), te donio još brže odluku: “Hočemo li natrag do račvanja?”

Nakon što smo se spustili na BICIKLISTIČKU STAZU! uslijedilo je čak i trčanje kojih 2 minute (koliko je Edi kondicija dozvoljavala). Ja sam na ovaj potez gledao više kao na kaznu zbog bezglavog srljanja na krivi put.

Više o samoj trci u foto-galeriji (fotke su komentirane - ludilo!).

GPS podatke možete preuzeti ovdje (ako imate problema sa preuzimanjem, možete me kontaktirati)