Ove godine su od Pustolova na trekingu sudjelovali: Andrija & Martina, Jimbi, Robi a.k.a. Medo, Nikola + pridružena Martinina prijateljica Dunja. Svi su nastupali u planinarskoj kategoriji, osim Robija koji je išao na ultru. Andrija, Martina i Dunja su na nagovor GSS-a odustali negdje kod Libinja i spustili se pješice do Modriča. Robi je prvi stigao na Vlaški grad, ali se zbog suludih vremenskih uvijeta odlučio prebaciti u planinarsku kategoriju, kao i velika večina ultraša.
…
Ja (Nikola) sam planirao polako se šetati sa Andrijom, Martinom i Dunjom, međutim kako su oni već u prvih 500 metara utrke uspjeli imati 3-4 pauze i biti uvjerljivo zadnji, puko mi je film, te sam dao gasa i otpičio sa Jimbom. To je bila dobra odluka jer smo preduhitili nevrijeme, koje nas je uhvatilo tek na silasku sa Vlaškog grada. Na Vlaškom gradu smo se našli sa Robijem, koji je tamo stigao koju minutu prije nas, odakle smo svi zajedno krenuli za Borisov dom.
…
Nakon doma ova trojka se raspada, s obzirom da je jedino Robi bio raspoložen za trčanje nizbrdo do cilja. Jimbo, koji je zaplivao po suhom par metara prije doma i ja, koji sam počeo hodati ko stari deda od bolova u koljenu, krenuli smo dalje polako pješice prema cilju.

Na cilj stižemo nešto prije 17 sati - taman da pojedemo pokoju pizzu i popijemo pivo dok još ima plastičnih čaša.

Bila je to lijepa utrka, na kojoj se mogla osjetiti snaga priroda, pokoja kap kiše, dašak bura i iskra gromova. Neki će reći da je vrijeme bilo grozno, no uvijek može biti gore.
…
Pohvale organizatoru za brižno patroliranje cestom prema Libinju, te za okrijepu na kraju. Jedina zamjerka su premale majice koje su podijelili na cilju - kao da su kupljene na dječjem odjelu.
…
Evo par slika sa izleta: