Na cilj stižemo nešto prije 17 sati - taman da pojedemo pokoju pizzu i popijemo pivo dok još ima plastičnih čaša.

Bila je to lijepa utrka, na kojoj se mogla osjetiti snaga priroda, pokoja kap kiše, dašak bura i iskra gromova. Neki će reći da je vrijeme bilo grozno, no uvijek može biti gore.
…
Pohvale organizatoru za brižno patroliranje cestom prema Libinju, te za okrijepu na kraju. Jedina zamjerka su premale majice koje su podijelili na cilju - kao da su kupljene na dječjem odjelu.
…
Evo par slika sa izleta:

Evo par fotki s tog izleta:

Gojzerice LaSportiva Trango sam kupio slučajno U Ljubljani, kada smo na putu u Julijske alpe stali u Ljubljani da pokupimo “merver”. Ideja mi je bila kupiti alpske pristupne šuze (hodanje do alpinističkog smijera) u kojima se može i penjati lakše smjerove. Netko mi je savjetovao kupovinu Scarpi, ali ove LaSportivine su mi bolje sjele na nogu.

Na istom džonu su izgrađena dva modela cipela: visoke i niske. Ja sam kupio prve, te ću reći nešto upravo o njima.

Građa cipele

Dakle, džon je očekivano prekriven Vibram gumom, koja je prevučena i preko prednjeg dijela cipele - očito je predviđena za penjanje. Iznad tvrdog Vibrama slijedi tvrđi pjenasti materijal, te u nadgradnja od brušene kože. Veže se klasičnim okruglim žnjirancima, koji su skloniji razvezivanju od plošnih.

Cipela je očigledno namijenjena kamenoj podlozi, te se na njoj zaista dobro snalazi. Džon je tvrd, ali nije previše debeo, zbog čega je osjećaj prilikom penjanja je vrlo dobar. To međutim ima i negativnu posljedicu, a to je da cipela jače umara nogu prilikom hodanja po ravnom i tvrdom terenu. S obzirom da se radi o visokoj gojzi, spuštanje niz sipar je prava uživancija. Doduše to doduše nije pretjerano dobro za gornji dio vipele, s obzirom da je načinjen od mekane brušene kože.

Snijega, kiše, blata i vlage treba se kloniti, s obzirom da im ta ista koža ne odolijeva. Na jednom izletu u alpe smo pri vrhu uletili u duboki vlažan snijeg. Cipele su vrlo brzo potpuno promočile. No to nije na tome završilo. Kad su se poslušile koža se skvrčila, te su cipele sada za pola broja manje. Radim na tome da ih opet razgazim

Zaključak

Ovdje se dakle radi o odličnim laganim pristupnim cipelama namijenjenim savladavanju zahtjevnog terena. Nisu za klasično planinarenje, a upotrebljivost im je ograničena na ljetne mjesece sa suhim vremenom.

Ovog puta ću pisati o potpuno drugačijem tipu Salomonki. Salomon Techamphibian Sport nisu cipele visokih performansi, namijenjene jurcanju brdskim bespućima, već su to “radne” cipele kojima je na prvom mjestu praktičnost i trajnost.

Ovaj par cipela sam kupio vođen pozitivnim iskustvom prijatelja Krcka, koji se u njima popeo na Mt Kilimanjaro, koristio ih kao pristupne cipele u paklenici i alpama, ali nosio i kao svakodnevne obuvalo.

Ono što čini ove cipele specifičnim jest njihova peta, koja se može sklopiti, što ovu cipelu u trenutku može pretvoriti iz treking cipele u natikaču i nazad, tako da u stvari imate dvije cipele u jednoj. Ovo se pokazalo izrazito praktično na putovanjima, u avioni, autobusu i hotelu gdje trebate natikače, a obilazak grada, muzeja i parkova zahtjevaju treking cipele. Slično vrijedi i kod penjanja sportskih smjerova gdje se treba često izuvati.

Građa cipele

Sada kada sam opisao situacije u kojima se ova cipela pokazala jako praktičnom, recimo nešto o građi cipele.

Džon je napravljen od čvrste i otporne gume, koja odlično podnosi habanje, dok istovremeno dobro drži kamen. Materijal ima slična svojstva kao Vibram, samo što nije toliko krut i tvrd. Vanjski čvrsti sloj obujmljuje cijeli obod cipele, te tako odlično štiti amortizirajuću spužvu od oštećenja. Nadgradnju čini umjetna koža sa rupama prekrivenim mrežicom. Cipela se veže putem Salomonovih patent vezica.

Izgledom prednjeg dijela se ne razlikuje od ostalih sličnih cipela. Peta je međutim druga priča i sastoji se od sklopljivog dijela, na kojem se u sklopljenom položaju stoji, te remenčića koji ga drži oko noge kada je u uspravnom položaju.

Cipela na različitim podlogama

Recimo sada nešto više o ponašanji cipele na različitim tipovima terena.

Prije no što krenemo dalje, jedna napomena: ova cipela je namijenjene za trčanje, već za hodanje. Ovo je važno razjasniti kako bi razumjeli ono što slijedi.

Blage planinarske staze, makadam, muzejski hodnici, užurbane ceste egzotičnih gradova, mesta su kao stvorena za ovu cipelu. Lagane i prozračne, a istovremeno čvrste i izdržljive biti će vam idealan pratilac.

S obzirom da peta nije zaštićena, blato i vlaga, kao i sipar nisu dobro mjesto da u njima gacate. Ista ta ahilova peta će vas izdati na nestabilnom i zahtjevnom terenu kao što je Mosorski greben ili vratolomom savladavanju morske obale. Cipela nogu ne drži čvrsto na mjestu za takve avanture, no to nismo ni očekivali.

Zaključak

Ove cipele sam imao prilike isprobati u nebrojnim turama na Sljeme, bauljao sam Velebitom i Paklenicom, ali je nosio na turističkim putovanjima. Na lakšim turama su služile kao glavne cipele, dok su na zahtjevnijim su u autu čekale ka utičište za ispačena i nažuljana stopala. Njihova trajnost me sve više impresionira, jer su nadživjele neke mnogo skuplje cipele. Toplo ih preporučujem svima koji su se prepoznali u ovoj priči.

Prije nekoliko tjedana sam bio preokupiran kupovinom novih treking cipela. S obzirom da s radi o povećoj investiciji, nisam želio ništa prepustiti slučaju. I tako sam jedno popodne krenuo pretraživati internet za recenzijama različitih modela koji su dostupni na našem tržištu, te sam našao poveći broj tekstova na tu temu na našem najposjećenijem pustolovnom portalu. Na žalost niti jedan od tekstova koje sam pročitao nije bio u obliku prijateljskog savjeta: “ove cipele kupuj, a ove druge izbjegavaj”…

Stoga sam si kao zadatak zadao da pokušam napisati recenziju koja će stvarno biti korisna. Kako sam i sam kroz zadnjih nekoliko godina imao priliku uništiti nekoliko pari različitih cipela, imam dovoljno materijala za nekoliko tekstova. U nastavku imate čast pročitati moju prvu recenziju.

Salomon XA Pro 3D

Otkako sam kupio svoj prvi par Salomonki, to je postao moj prvi izbor prilikom kupovina novih treking cipela. U skladu sa tom tradicijom sam kupio i XA Pro 3D.

NAPOMENA: Ovoj recenziji bi se moglo spočitati činjenica da se model koji opisuje više ne proizvodi. Međutim svi noviji modeli koji su danas dostupni su vrlo slični, kako svojim oblikom, tako i materijalima iz kojih su izrađeni. Stoga je recenzija koja slijedi primjenjiva i na sva slične nove modele (npr. XT Wing).

Isti model je nekoliko mjeseci prije mene kupio i Robi, te mi ih je toplo preporučio. No za razliku od njega, koji je uzeo cipele u prepoznatljivoj crvenoj boji, ja sam odabrao zelene. Razlog za ovaj odabir je bio čisto prozaične prirode: zelene su bile 150 kuna jeftinije!

Čim sam ih u trgovini stavio na noge znao sam da je to to. Salomonke svojim kalupom zaista savršeno odgovaraju obliku moje noge - kao da su rađene po mjeri. Mogu slobodno reći da slično nisam iskusio niti kod jednih drugih cipela. Toliko sam siguran u preciznost njihove izrade, da bih se usudio kupiti cipele preko ebay-a da ih ni ne probam. Znam da sve ovo zvuči pristrano, kao da mi je netko platio da tako pišem. No to je zato jer sam s tim aspektom Salomon cipela prezadovoljan, te stoga možda i jesam do neke mjere pristran Isto ne mora vrijediti i za vas - s obzirom da dojam koji će na vas cipela ostaviti u velikoj mjeri ovisi o obliku vaše noge, te koliko se taj oblik slaže sa oblikom cipele. U mojem slučaju radi se o savršenom poklapanju!

Građa cipele

No dosta s lamantiranjem. Vrijeme je da kažem nešto konkretnije. Noga u cipeli jako dobro leži. Unatoč amortizacijskoj pjeni koja se nalazi između vanjskog dijela potplate i stopala, težište cipele je nisko, što pridonosi stabilnosti. Sam džon je dovoljno čvrst da njime možete gaziti i po oštrim stijenama (npr na morskoj obali). Unatoč tome nije krut, pa se nećete osjećati kao da nosite klompe. Nadgradnju cipele čini umjetna koža, plastična ojačanja, te velike površine prozračne mrežice. Takva kombinacija čvrsto drži nogu na mjestu, dok istovremeno pruža prozračnost. Cipela se veže pomoću prepoznatljivih Salomonvih patent vezica - još jedan veliki plus ovim cipelama.

Cipela na različitim podlogama

Da kažem sada nešto o iskustvu nošenja cipela na različim tipovima terena. Nestabilan i neravan teren ćete u ovim cipelama proći s lakoćom - već sam rekao da su jako stabilne. Jako dobro se snalaze i na oštrom i grubom terenu, na kojem nogu uspješno štite od negostoljubive okoline. Stijenu “drže” jednako dobro kao vibram, te ih se može koristiti i kao pristupne cipele (slobodno penjanje) Na žalost, nošenje cipela po ovakvom terenu uzrokuje ubrzano trošenje čvrste podloge džona, te im bitno skraćuje vijek trajanja. Guma od kojeg je džon napravljen jest čvrsta, ali je podložna habanju. Moj par cipela je skončao upravo zbog tog svojstva. Problem velikog broja cipela ovog tipa jest spoj između amortizacijske pjene i čvrste potplate.

Zbog dijametralno različitih svojstava ovih tipova materijala, naprezanja koja nastaju na njihovom spoju uzrokuju njegovo pucanje. Na mojim cipelama se tako potplata odlijepila kod prstiju i to na obje. Neki drugi Salomonovi modeli ovaj problem rješavaju tako da čvrsta potplata obuhvaća i bočni dio džona.

Na mekanom šumskom terenu duboke ripne osiguravaju odlično prijanjanje, kao gume na crosser motoru. Kretanje je krajnje ugodno si sigurno. Mali problem predstavlja mrežica s gornje strane cipele, kroz koju prolaze sitni komadići lišća i zemlje. Nemojte očekivati čiste čarape!

S obzirom da se radi o niskim cipelama, spuštanje dubokim siparom nije neka sreća. Očekujte natučene i izguljene gležnjeve.

Cipele u kombinaciji sa gamašama i debelim čarapama možete nositi čak i po snijegu, pod uvijetom da je dovoljno hladno i snijeg se ne topi. Na ledu se snalaze jednako kao svake druge cipele - kližu se

Cesta i druge urbane podloge nisu primjerene. Amortizacijska spužva nije dovoljno debela da bi upila takve udarce. Ovo su ipak off road cipele.

Cipele & Treking utrke

Možda bi bilo zgodno navesti za koje treking utrke bi cipela bila dobra, a za koje ne. Ako su vam cipele drage, izbjegavat ćete sve oblike škrapinga, kao i Mosorski Grebening. S druge strane, svakako ih obujte za treking Medvednicom, Risnjakom, Bjelolasicom i slično. Učka i Risnjak su negdje na granici, s obzirom da i tamo staza može prolaziti dosta oštrim terenom.

Zaključak

Možemo zaključiti da se radi o univerzalnim cipelama, koje se primjerene kretanju planinarskim stazama, bez obzira na podlogu. S druge strane, oštar i stjenovit teren znatno skraćuje njihov vijek trajanja.

Svojom cijenom spadaju u sam vrh ponude. Sigurno je da se radi o kvalitetnim cipelama koja vam može pružiti mnogobrojne ugodne šetnje, što ne znači da je moguće da se vašoj nozi više svidi neki drugi model i proizvođač. Kako god bilo, svakako ih isprobajte… to barem ništa ne košta

Pozdrav,
Nikola

A onda sam, eto sasvim slučajno uz vruću rakiju i nakon svega nekoliko pročitanih rečenica osjetio loše prikriveni strah od sraza s čudnim izbornicima, drugačijim terminima, sivkastim displayom… Brzo sam prolazio kroz loše napisani tekst uputa, te sam sa svakom stranicom sve više otkrivao da osim suhoparnog opisivanja što koja tipka radi u toj knjižici neću pronaći kako tu napravu staviti u službu čovijeka. Kako od nje napraviti slugu i roba čovijeku, a ne obrnuti.

Baterije

Ubrzo sam se predao, te zaključio da ću je na prvom izletu koristiti kao putno računalo za cipelcug - neka mjeri brzinu, udaljenost, visinske razlike, zapisuje rutu kojom sam išao. I tako sam snimio dvadesetak kilometara dugačku kružnu turu Sljemenom. Nažalost negdje pred kraj ture ispraznile su baterije, a uređaj bez prethodne najave ugasio.

Običan Vista troši baterije dvostruko brže (12 sati rada) od novijeg HCx modela (24 sata rada), što znači da je očekivano vrijeme rada oko 12 sati. Ono što je dodatno problematično sa ovim modelom jest što ne radi sa punjivim NiMH baterijama, unatoč tome što u priručniku stoji suprotno.
Dakle jedino s čime ovaj uređaj radi su kupovne alkalne baterije, što drugim riječima znači da uređaj troši 20 kn po izletu (tolika je dvije Duracell baterije). Uputno je dakako sa sobom nositi i rezervne baterije za svaki slučaj.

Čisto iz znatiželje sam izmjerio napon koji je preostao u alkalnim baterijama za koje je Vista proglasila da su prazne. Baterije su imale oko 1.2V, što znači da je u njima ostalo još dovoljno energije da mjesecima pogone neki daljinski ili zidni sat, dok ih je istovremeno Vista proglasila neupotrebljivim.

Software

Kada sam stigao kući, želio sam snimljenu rutu prebaciti na računalo, međutim tu nailazim na novi problem. Unatoč tome što je sa uređajem došao kabel za spajanje na PC, nije isporučen i MapSource software. Da stvar bude gora, taj software Garmin dodatno naplaćuje. To je bilo veliko razočaranje, s obzirom da sam uređaj ne vrijedi previše ako se ne upari s računalom.

Na sreću na webu postoji niz besplatnih rješenja, koja za početnika kakav sam ja više nego dovoljno dobro zamjenjuju Garminove alate:

• prije svega tu je Google Earth, koji omogućuje pregled snimljenih track logova (moguće je izravno učitati GPX datoteke), kreiranje novih ruta i slično
• slijedeći bitan komad software-a jest EasyGPS, koji uz mnoštvo drugih opcija omogućuje skidanje i postavljanje ruta, track logova i waypoint-a sa i na GPS uređaj, te snimanje podataka u GPX datoteku
• i zadnji ali ne manje važan software jest KML2GPX, koji omogućuje konverziju KML datoteka u GPX datoteke, što je korisno ako želimo rutu koju smo isplanirali u Google Earthu prebaciti u GPS prijemnik

Dobre i Loše Strane

Pokušat ćui ukratko sumirati dobre i loše strane uređaja. S obzirom da nisam do sada koristio niti jedan GPS uređaj, primjerak koji posjedujem ne mogu s ničim usporediti, što znači da će mi biti teško reći koje su njegove dobre strane. Stoga krenimo od loših strana:

• baterije traju prekratko - 12 sati je dovoljno za šetnju gradom, ali i ne za višednevno planinarenje
• s uređajem nije isporučen nikakav software, a onaj koji Garmin nudi na svojim web stranicama se dodatno naplaćuje
• mapa koja je inicijalno učitana na uređaj je toliko slaba, da može poslužiti jedino da vidite u kojoj se državi nalazite
• kabel putem kojeg se uređaj priključuje na PC se spaja na serijski port (COM) umjesto na mnogo praktičniji USB
• s uređajem nije isporučena kopča za postavljanje na ruksak ili na bicikl - to se prodaje zasebno
• software u uređaju je spor naročito kod približavanja ili udaljavanja na karti (zoom in/out), ali i kod reakcije na pritisnutu tipku

Pokušat ću sada navesti i pokoju dobru stranu:

• kućište je gumirano sa strane i dobro leži u ruci
• uređaj je vodootporan i može podnjeti pljusak, ali ne i ronjenje
• s obzirom da se radi o renomiranom proizvođaču, na webu postoji mnoštvo dokumentacije i software-a koji s tim uređajem rade
• s uređajem se isporučuje kabel za spajanje na PC - dobro da su i to dali, kad već nisu i software
• osim elektroničkog kopasa, uređaj ima i barometar, te memorira promjene u tlaku u za poslijednjih 12 sati

Zaključak

Kada pokušam usporediti ovaj uređaj sa smart phone-om (Nokia E63) koji posjedujem, gotovo mi je nevjerovatno da za otprilike isti novac Garmin daje stari model bez nekih dodatnih opcija kao što je software ili barem nosač za ruksak. Istovremeno Nokia daje slušalice, mnoštvo unaprijed instaliranog software-a, ekran u boji, bateriju koja traje danima, mogućnost WiFi spajanja, Google Maps, mogućnost korištenja eksternog Bluetooth prijemnika i još mnogo toga.

Osobno da nisam uređaj dobio za đabe, nikad se ne bih odlučio investirati u njega. Za tak novac mogu mogu kupiti mobilni telefon koji uz funkciju GPS-a nudi puno više opcija koje ću stvarno koristiti!
Ako bih već imao viška novaca i stvarno si želio priuštiti novu igračku, svakako bi se odlučio ja jači HCx model, jer obična Vista izgleda kao da je došla iz prošlog stoljeća!

Što dalje

Već za slijedeći izlet u Samoborsko gorije sam bio bolje pripremljen. Prije izleta sam u Google Earthu pripremio rutu koju želim proći, te je učitao u GPS uređaj. Kupio sam dva seta novih Duracell baterija za slučaj ako mi jedan neće biti dovoljan…

Nikola

Gašparci - penjanje slapa Petar Klepec

Na Zavižan iz Klada

Uspon na Komnu

Rafting na Uni

Kajakom niz Zrmanju

Ove nedjelje (24 rujna ljeta gospodnjeg 2007) smo Đimbo i moja malenkost popeli Tapetu u južnoj stijeni Prisojnika.

Đimbu je to bio prvi alpski smijer, koji doduše i nije tipičan za alpe. Smijer mi je preporučila Ana (Bokulič za povjesne anale), koja je prethodnog weekenda s istom namjerom pošla prema Vršiču. Sinišu (Alavanju za anale povijesti) i nju je u namjeri da ga popnu spriječio jedan sitan detalj - nisu ga uspjeli nači!

Kako se ne bi isto dogodilo i nama, osim skicama oboružao sam se fotografijama smijera i svim informacijama koje smo mogli dobiti. Ana i Orsat (njegovo prezime neču navoditi za anale - takav je samo jedan!) su mi pomogli dodatnim informacijama: na ulazu u smijer se nalazi smeđi spit (fotografija u prilogu), a naslonjeno je i nekoliko drvenih štapova. I fakat tako je i bilo!

Krenuli smo prema vrhu Prisojnika grebenskim putem. Nekih 100m iznad mjesta gdje put iz klekovine izlazi na livadu s desne strane smo ugledali stijenu - baš kako je prikazivala na fotografija (u prilogu). Tu smo sišli sa staze i počeli prečati desno prema smijeru. Ubrzo smo se stigli do žljeba/grape s čije druge strane se nalazi ulaz u smijer. Do ulaza se stiže usponom uz travnatu padinu sa druge (južne) strane te grape. No, dosta uvoda … malo o smijeru.

Osim prvog cuga, ostatak smijera definitivno nije tipičan alpski: penju se ploče slične onima u Paklenici. Osim toga, svi štandovi osim prvog su napravljeni od po dva spita. Prvi štand je špaga provučena kroz pješčani sat. Najteži cugovi su gusto pospitani (kao u Paklenici). No treba biti oprezan jer u lakšim cugovima ima možda po jedan ili dva spita u cijeloj dužini. Zato dobro dođe pokoja gurtna i zaglavak.

Drugo sa čime treba biti oprezan su dužine cugova. Prema slovencu kojeg smo sreli u smijeru dužine označene na skici su u stvari visinske razlike izmjerene GPSom, a ne dužina izvučenog užeta. Konkretno prvi cug je označen kao da ima 60m, no nama sa užetom jednake dužine je falilo 5 metara do prvog štanda! Sa ostalim cugovima nije bilo problema.

Orjentacijski je smijer prilično jasan i logičan - tu nema problema.

A to se pak ocjene tiče, mislim da je V+ (iliti 5c) malo pretjerana ocjena. S tim mišljenjem se složio i spomenuti slovenac. Prema njemu autor ovog smijera (stanoviti Viktor Relja) sve svoje smjerove pomalo precjenjuje. No, Đimbo i ja se nismo bunili

Kao zaključak ovaj smijer mogu svakako preporučiti!

P.S.
ProMontana u Bledu uopče ne radi nedjeljom! To je čista dezinformacija!

KOMENTAR
Bilo je premalo vode za neko ozbiljnije veslanje, tako da smo prvu polovicu ture više hodali i vukli kajake nego veslali.
Na večini slapova nema dovoljno vode da bi se moli bez problema spustiti, pa smo često morali gurati kajake preko ruba.

Jedino zanimljivije spuštanje je bilo kroz mlinicu ispod utvrde Blagaj, pred sami kraj ture. Ne znam bi li se usudili na tako nešto kada je vodostaj viši…

I dok je gornji dio toka prilično suh, donji se sastoji od niza bazena ograđenih sedrenim barijerama - slično kao na Mrežnici.

Za turu od samo 17,3 km nam je trebalo znatnih 5 i pol sati, što možemo objasniti nedostatkom vode.

Trebalo bi stvar ponoviti kada če vodostaj biti desetak cm viši - vidi stranicu www.vode.hr.

SLIKE (uputa: za pristup galeriji klikni na trenutno prikazanu sliku)

MAPA (uputa: za dodatni info klikni na ikone i crte)

View Larger Map